Sinoć ju u velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva predstavljena knjiga “Pisma iz tamnice. Politički progoni Hrvata” dr. Anđelka Mijatovića, komunističkog uznika i savjetnika prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Predstavljanju knjige nazočio je veliki broj dragih ljudi i najbližih suradnika predsjednika dr. Franje Tuđmana u stvaranju i obrani hrvatske države.
Knjiga sadrži oko 200 pisama, autora u vremenskom razdoblju od XVI. do XXI. stoljeća. Uz ime svakoga autora priređen je povijesni esej s osobnim podatcima i razlozima zatvaranja te odakle su pisma preuzeta. Pisma imaju povijesno-dokumentacijsko značenje, svjedoče o političkim prilikama i sudbinama autora.
Prvo su pisma Krste Frankopana iz mletačkoga zarobljeništva poslana članovima obitelji, 1514. godine. Na kraju su pisma Hrvata iz američkih zatvora, od 1970-ih godina do početka XXI. stoljeća, Ranka Primorca i Zvonka Bušića.
Među pismima iz tamnice je i pismo dr. Franje Tuđmana, koje je 8. prosinca 1982. iz KPD Lepoglava poslao državnom i republičkom sekretaru unutarnjih poslova. U pismu upozorava kako je usprkos liječničkim nalazima, specijalista i zatvorskih liječnika, pod Upravom KPD izvrgnut neprekidnom šikaniranju, koje “objektivno vodi k tomu da mu se izazove ili srčani udar ili živčani slom, ili još teže alergično oboljenje, koji su ga pred nekoliko mjeseci svojim postupcima doveli do smrtne pogibelji”.
Dr. Tuđman u završnoj rečenici pisma kaže: “Kao što u prošlosti, ni pod svetom inkvizicijom, niti pod Hitlerom ili Staljinom, tako ni danas ne može ništa ostati tajnom, pa ni ono iza tamničkih zidova.”
Uvodni je tekst knjizi “Zrcalo u kojem se kao narod ogledamo” napisao novinar Mate Kovačević, koji Mijatovićevu knjigu o zatočeničkoj problematici smatra jedinstvenim djelom u hrvatskoj historiografiji.
“Ona omogućuje cjelovitiji uvid u povijesna stremljenja hrvatskoga naroda, u njegovo sudaranje s protivnim i neprijateljskim silnicama, u njegove ideje o slobodi, a na kraju te silne polumilenijske borbe i u njezino postvarenje”, napominje Kovačević, koji u zaključku svojega teksta za knjigu “Pisma iz tamnice” piše da su svojevrsno hrvatsko zrcalo, zrcalo koje ponajviše govori o nama samima, našim vrlinama, na svoj način i našim nacionalnim nedostatcima.
