
Rugala se sova sjenici
Vrlo se često i u svakodnevnim razgovorima i u tiskovinama pojedinci hvale kako ne čitaju hrvatske književnike jer ih smatraju nevrijednima čitanja. Iz vlastita iskustva znam da se ni književnici, poglavito u posljednje vrijeme, međusobno ne čitaju, katkad zbog različitih književnih ukusa, katkad zbog taština. Nedavno me je čitanje pripovijetke Selidba Siniše Posarića potaknulo da se prisjetim polemike između Miljenka Jergovića i Nedjeljka Fabrija. U prvi sam se mah nasmijao podužoj Jergovićevoj rečenici o tome kako nema „velikih sklonosti prema njegovoj (Fabriovoj; op. p.) fijumanskoj i porodičnoj romanesknoj prozi“ te kako je u „trajnom nesporazumu s njegovim sentimentima i baroknim ukrasima njegovih imenica“, koji mu kao čitatelju „otežavaju njihovo povezivanje s glagolima“. Premda, dakle, pripominje kako nije ljubitelj Fabriove poetike (valja naglasiti kako mu je navedena rečenica u vlastitu ogledu duga poput Fabriove, a i sam je, poput Fabrija, pisao obiteljske sage), Jergović ne dvoji da Fabrio „jest pisac“. Jergović, eto, Fabrija čita iako se s njim ne slaže ni u književnosti ni izvan nje dok se mnogi drugi pisci javno hvale kako djela nekih svojih kolega ne čitaju dok istodobno hvale i ugošćuju strane književnike čija je poetika ili tematika bliska onoj kojega našeg velikana.
Život damo, Trst ne damoRugala se sova sjeniciVrlo se često i u svakodnevnim razgovorima i u tiskovinama pojedinci hvale kako ne čitaju hrvatske književnike jer ih smatraju nevrijednima čitanja. Iz vlastita iskustva znam da se ni književnici, poglavito u posljednje vrijeme, međusobno ne čitaju, katkad zbog različitih književnih ukusa, katkad zbog taština. Nedavno me je čitanje pripovijetke Selidba Siniše Posarića potaknulo da se prisjetim polemike između Miljenka Jergovića i Nedjeljka Fabrija. U prvi sam se mah nasmijao podužoj Jergovićevoj rečenici o tome kako nema „velikih sklonosti prema njegovoj (Fabriovoj; op. p.) fijumanskoj i porodičnoj romanesknoj prozi“ te kako je u „trajnom nesporazumu s njegovim sentimentima i baroknim ukrasima njegovih imenica“, koji mu kao čitatelju „otežavaju njihovo povezivanje s glagolima“. Premda, dakle, pripominje kako nije ljubitelj Fabriove poetike (valja naglasiti kako mu je navedena rečenica u vlastitu ogledu duga poput Fabriove, a i sam je, poput Fabrija, pisao obiteljske sage), Jergović ne dvoji da Fabrio „jest pisac“. Jergović, eto, Fabrija čita iako se s njim ne slaže ni u književnosti ni izvan nje dok se mnogi drugi pisci javno hvale kako djela nekih svojih kolega ne čitaju dok istodobno hvale i ugošćuju strane književnike čija je poetika ili tematika bliska onoj kojega našeg velikana.IZVOR: https://identitet.hr/zivot-damo-trst-ne-damo/