Kad je nedavno u Dodikovoj, identitetski posve poremećenoj, Banjoj Luci bio ustoličen novi katolički biskup i kad je primio tamošnji palij, mediji i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini s pravom su naglašavali teško poslanje ove prevažne biskupije u sjeverozapadnoj Bosni. Došlo je čak dotle da je hrvatski premijer Andrej Plenković s ponosom, a u predizbornom žaru, isticao kako je on čak u rodbinskim vezama s novim biskupom.
Taj medijski govor o banjolučkoj biskupiji potaknuo me je da se sjetim najjužnije i najistočnije katoličke biskupije u Bosni i Hercegovini, a ktomu i najstarije, pa sam osjetio potrebu da, potaknut njezinom sudbinom i sudbinom njezinih biskupa i vjernika, nešto kažem o slavnoj Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Razloga da se o njoj govori ima više, ali prije svih treba reći kako i Trebinjsko-mrkanska biskupija, kao i ona banjolučka, djeluje u sklopu Vrhbosanske metropolije, ima sjedište u Trebinju, gdje joj je stolna crkva posvećena Rođenju Blažene Djevice Marije.
Ovoj biskupiji dio teritorija, što je jasno već iz njezina imena, nalazi se u Republici Hrvatskoj, na otočiću Mrkanu pred Cavtatom, nedaleko od Dubrovnika. Njezina biskupska stolica trenutno je upražnjena, ona je dakle već desetljećima sede vacante. Dok je tomu tako, biskupijom kao njezin trajni apostolski upravitelj upravlja mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić. Dakle, dok su svi pisali Banja Luka, ja sam pamtio Trebinje!
Trebinjska je biskupija u svojoj dugoj povijesti bila i Trebinjska, to jest Tribuniensis, i Mrkanska, to jest Marcanensis. Naslov joj se nalazi u buli pape Benedikta VIII. izdanoj 1022. godine prilikom izdvajanja Dubrovačke biskupije iz dotadašnje crkvene jurisdikcije splitskoga metropolita, a kada se Dubrovnik uzdizao na status nadbiskupije te stjecao metropolitansku vlast nad svojim sufraganima, pri čemu je jedan od njih bio i biskup trebinjski.
Kasnije se ova mala biskupija vrlo često javlja u odlukama dubrovačkog Malog vijeća, a posebno u opasnim vremenima kad su srpski vladari prognali trebinjskoga biskupa u Dubrovnik. Od tada se ustalilo dvojno, otočno ime ove biskupije i ono se do našeg vremena nije više ni mijenjalo ni razdvajalo. Zna se da je prvi biskup u Trebinju bio neki Ivan, a o događajima iz nastanka ove biskupije neizravno govori tekst slavnog ljetopisca iz Duklje koji u vezi s Dubrovnikom, ali i njegovim zaleđem spominje ratobornog vladara Pavlimira, koji bi začas skočio do Trebinja, a o kojem je dramu 1632. godine napisao hrvatski književnik Julije Palmotić.
Taj Pavlimir vratio se u zavičaj nakon rimskog progonstva. Njegova priča ima velikih srodnosti s onom koju je Shakespeare obradio u svojoj posljednjoj i testamentarnoj drami “Oluja”. Englez nije čitao Palmotića, ali su obojica čitala zajedničke povijesne izvore! Inače, ovih dana objavljena je nakon gotovo osamdeset godina temeljna knjiga za poznavanje Trebinjsko-mrkanske biskupije. Pojavio se njezin prijevod na hrvatski jezik s latinskoga, čime je omogućeno i široj publici da upozna glavne izvore za povijest Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Kad je nedavno u Dodikovoj, identitetski posve poremećenoj, Banjoj Luci bio ustoličen novi katolički biskup i kad je primio tamošnji palij, mediji i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini s pravom su naglašavali teško poslanje ove prevažne biskupije u sjeverozapadnoj Bosni. Došlo je čak dotle da je hrvatski premijer Andrej Plenković s ponosom, a u predizbornom žaru, isticao kako je on čak u rodbinskim vezama s novim biskupom.Taj medijski govor o banjolučkoj biskupiji potaknuo me je da se sjetim najjužnije i najistočnije katoličke biskupije u Bosni i Hercegovini, a ktomu i najstarije, pa sam osjetio potrebu da, potaknut njezinom sudbinom i sudbinom njezinih biskupa i vjernika, nešto kažem o slavnoj Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Razloga da se o njoj govori ima više, ali prije svih treba reći kako i Trebinjsko-mrkanska biskupija, kao i ona banjolučka, djeluje u sklopu Vrhbosanske metropolije, ima sjedište u Trebinju, gdje joj je stolna crkva posvećena Rođenju Blažene Djevice Marije.Ovoj biskupiji dio teritorija, što je jasno već iz njezina imena, nalazi se u Republici Hrvatskoj, na otočiću Mrkanu pred Cavtatom, nedaleko od Dubrovnika. Njezina biskupska stolica trenutno je upražnjena, ona je dakle već desetljećima sede vacante. Dok je tomu tako, biskupijom kao njezin trajni apostolski upravitelj upravlja mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić. Dakle, dok su svi pisali Banja Luka, ja sam pamtio Trebinje! Trebinjsko mrkanska biskupija postoji već više od 1000 godina, a zadnjih 182 godine nema svoga biskupa.Trebinjska biskupijaTrebinjska je biskupija u svojoj dugoj povijesti bila i Trebinjska, to jest Tribuniensis, i Mrkanska, to jest Marcanensis. Naslov joj se nalazi u buli pape Benedikta VIII. izdanoj 1022. godine prilikom izdvajanja Dubrovačke biskupije iz dotadašnje crkvene jurisdikcije splitskoga metropolita, a kada se Dubrovnik uzdizao na status nadbiskupije te stjecao metropolitansku vlast nad svojim sufraganima, pri čemu je jedan od njih bio i biskup trebinjski.Kasnije se ova mala biskupija vrlo često javlja u odlukama dubrovačkog Malog vijeća, a posebno u opasnim vremenima kad su srpski vladari prognali trebinjskoga biskupa u Dubrovnik. Od tada se ustalilo dvojno, otočno ime ove biskupije i ono se do našeg vremena nije više ni mijenjalo ni razdvajalo. Zna se da je prvi biskup u Trebinju bio neki Ivan, a o događajima iz nastanka ove biskupije neizravno govori tekst slavnog ljetopisca iz Duklje koji u vezi s Dubrovnikom, ali i njegovim zaleđem spominje ratobornog vladara Pavlimira, koji bi začas skočio do Trebinja, a o kojem je dramu 1632. godine napisao hrvatski književnik Julije Palmotić.Taj Pavlimir vratio se u zavičaj nakon rimskog progonstva. Njegova priča ima velikih srodnosti s onom koju je Shakespeare obradio u svojoj posljednjoj i testamentarnoj drami “Oluja”. Englez nije čitao Palmotića, ali su obojica čitala zajedničke povijesne izvore! Inače, ovih dana objavljena je nakon gotovo osamdeset godina temeljna knjiga za poznavanje Trebinjsko-mrkanske biskupije. Pojavio se njezin prijevod na hrvatski jezik s latinskoga, čime je omogućeno i široj publici da upozna glavne izvore za povijest Trebinjsko-mrkanske biskupije.Opustošena drevna biskupijaInače, povijest neke biskupije najjasnije se razvidi u životima njezinih pastira pa je tako i u slučaju ove Dioecesis Tribuniensis, povijesne katoličke biskupije sa sjedištem u Trebinju. Prvi nasilni događaj iz povijesti ove biskupije, događaj koji će odrediti njezinu budućnost, pa valjda i sadašnjost, bio je kada je srpski vladar Stjepan Uroš I. Nemanjić zaratio s Dubrovnikom i kada je iz Trebinja 1253. protjerao katoličkoga biskupa Salvija, kojega je usput opljačkao i prognao. Ovaj se onda sklonio na otočić Mrkan pred Cavtatom i sve ostalo je povijest!
I sada da se na kraju upitam: Zar nije logično da se, kad god se spomenu druge katoličke biskupije Bosne i Hercegovine, ona banjolučka, mostarska, te vrhbosanska u Sarajevu, ne zaboravi i ona najmanja, ona simbolična i najstarija Trebinjsko-mrkanska. Nekoć su je u enciklopedistici u historiografiji srbijanskoj i jugoslavenskoj zaobilazili. Danas za takvo što nema više razloga jer ona je arheološki ostatak povijesti u kojoj su naši preci savršeno očitavali poruke opasnih vremena. Kako bi se danas, pomalo isprazno, reklo, bili su na pravoj strani povijesti. Tek ostaje pitanje: Ali zar su danas ovdje vremena manje opasna?
VIŠE NA: https://www.dnevno.hr/vijesti/prosperov-novak-podsjeca-na-hrvate-koji-su-prvi-stradali-u-bih-alija-je-uputio-suludi-proglas-2360860/
