Bože, žeže tvoja riječ
Zašto je Hrvat Hrvatu vuk? Bože, žeže tvoja riječOstavljen bijah negdje na putu, u rano poslijepodne, dok je Sunce bilo još visoko na obzorju i pretvaralo komadiće kamena u sitne glavnje što su mi žegle potplate i sušile pešnje. Polako se, na vršcima prstiju, kretah torijunima što vodijahu prema kućama u prančioku iz kojih nije dopirao ni najtiši zvuk. Bludjeh pogledom u potrazi za tračkom hlada i za nekom kruškom o kojoj mi zboraše starac što je odavna napustio ove strme laze. „O Bože, nek se dovrši pečalno ovo lutanje“, molih se riječima pjesnika dok su me opsjedale misli smućene od žege i trudne od svakodnevice jer ne bijaše nikoga i ničesa da ih ostudeni i odmori, da me prestanu peći i da se oslobode iz grla u kojemu su se zaplele od dugočasne šutnje i promukla vapaja. „O Bože, žeže tvoja riječ“, izažeh iz sebe dok se bližih prvoj kući na kojoj su škripale dotrajale škure bezuspješno ištući blisko lice da mu se potužim ili prolaznika da mi obriše potno čelo. Sam samcat i dalje hodih napuštenim selom dok napokon ne naiđoh na prosušenu krušku pod kojom bijaše plitak zdenac, rukom zagrabih vodu i sjedoh pod stablo. Napojena me umiri zmorac, sustalost me obori i usnuh da dočekam odlutalu braću. Kad otklopih oči, braća bijahu nada mnom, mjesto kruške hlad mi činjaše nagorjelo deblo, a u ustima ćutjeh vonj suhe zemlje. Zbunjen pogledom zaiskah zdenac, no ne ugledah ga. Tek iza ugla zapazih starca kako zakračunava vrata, pa i ja zauzlah jezik svjestan da me ni braća ne žele čuti.
VIŠE NA: https://identitet.hr/zasto-je-hrvat-hrvatu-vuk/
