Hrvatska zemlja s tisuću jezika
Očito je sezona kiselih krastavaca i u jezikoslovlju iza nas, pa nemam vremena za gubljenje. Danas se osvrćem na proglašenje čakavskoga narječja zasebnim jezikom na prijedlog američkoga jezikoslovca Kirka Millera. Posljednjih godina o pogubnoj, ali uznapredovaloj pojavi hrvatskoga jezičnog separatizma, koji od Hrvatske hoće učiniti zemlju s tisuću jezika, pojavi koja uvijek pronađe i vanjske saveznike, dosljedno pišemo Sanja Vulić i moja malenkost. Pritom zagovornici teze o Hrvatskoj kao zemlji s tisuću jezika ustraju na tezi o navodnoj ugroženosti neštokavskih hrvatskih idioma kojima je navodno najveći neprijatelj hrvatski standardni jezik iako su čakavci, primjerice, pod mletačkom vlašću proveli više od pola tisućljeća, u različitim južnoslavenskim tvorevinama sedamdesetak godina, a u hrvatskoj državi tek tridesetak ljeta. Upravo je hrvatska država, uza sve svoje mane, zaštitila velik broj hrvatskih govora, a dijalektološka leksikografija cvate iz različitih središta, posebno iz Zadra i Rijeke, dakle, sve je samo nije centralizirana. Kako to da je utjecaj talijanskoga, njemačkoga, turskoga, pa donekle i srpskoga jezika na hrvatske idiome nitko ne smatra problematičnim, a utjecaj hrvatskoga standarda drži pogubnim, do dana mi današnjega nije jasno.
VIŠE NA: https://identitet.hr/pogubnost-hrvatskoga-jezicnoga-separatizma/
