Molitva Sv. Mihovilu


Mihovil

Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju protiv pakosti, u zasjedama đavolskim budi nam zaklon. Ponizno molimo neka mu zapovjedi Svemogući Bog:
Ti vojvodo vojske nebeske Sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću u pakao strovali. Amen! (Papa Lav XIII.)

Izdvojeno

 

 

1. siječnja - Nova Godina

6. siječnja - Bogojavljenje ili Vodokršće ili Sveta tri kralja

15. siječnja - Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja

Naši pokojnici

PRENOSIMO IZ DRUGIH MEDIJA PDF Ispis E-mail

 

DA SE NE ZABORAVI

17. studenoga polaganje ruža i paljenje svijeća na grobovima poginulih i ubijenih branitelja Vukovara 1991.

Svake godine 17. studenoga Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” i Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja organiziraju polaganje ruža i paljenje svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru.

Udruga Hrvatska majka, u Vinkovcima je prva osnovana 12. listopada 1992. godine; udruga koja je okupljala obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja u Republici Hrvatskoj s ciljem traženja nestalih hrvatskih branitelja.

Udruga “Vukovarske majke” i “Hrvatski feniks” su tiskali knjigu (1996.): “Gdje su naši najmiliji” gdje su navedena imena 2.622 osobe za kojima se traga, te fotografije zarobljenih, nasilno odvedenih. Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” još potražuje 932 nestale osobe.

U Zagrebu su pred sjedištem UNPROFOR-a, u Selskoj cesti, majke poginulih i nestalih podigle zid („Zid bola“) od crvenih (nada) i crnih (smrt) cigla da skrenu pozornost bezosjećajnoj međunarodnoj zajednici da je u Hrvatskoj ubijeno i nestalo više od 13.600 hrvatskih građana.

Kršene su sve norme Međunarodnog prava ali međunarodna zajednica nije ništa poduzela, nije kaznila agresora (Srbiju) što je bila dužna napraviti temeljem međunarodnog prava!

U Republici Hrvatskoj je od 1991. godine otkriveno 150 masovnih te više od 1.300 pojedinačnih grobnica u kojima su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostaci 5.135 osoba, a završno identificirani te sahranjeni posmrtni ostaci 4.225 žrtava. U Republici Hrvatskoj još uvijek se traga za 1.508 nestalih osoba kao i za posmrtnim ostatcima 414 poginule osobe (ukupno 1.922 nerasvijetljene sudbine). 

Broj poginulih civila u Vukovaru još nije točno utvrđen (nažalost, pitanje je hoće li ikada biti utvrđen); navode se različiti podatci: 1.100 osoba (Davor Marijan), 1.350 (Glavni sanitetski stožer RH). Broj ranjenih civila bio je nešto manji od 2.500. 

Na području Vukovarsko-srijemske županije otkriveno je 56 masovnih i više stotina pojedinačnih grobnica. Pronađeni su i ekshumirani posmrtni ostaci 2.074 žrtve od kojih su završno identificirani i dostojno sahranjeni posmrtni ostaci 1.846 hrvatskih branitelja i civila.

Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1.922 osobe, od kojih je 481 nestala i stradala na području Vukovarsko-srijemske županije. Ključni mehanizam za pronalazak nestalih hrvatskih branitelja i civila jest puna suradnja Republike Srbije u otkrivanju informacija o njihovoj sudbini.

Na Ovčari su nađeni posmrtni ostatci 200 osoba koje su odvedene iz vukovarske bolnice, a za 66 osoba se ne zna gdje su posmrtni ostatci jer Srbija ne želi otkriti što se dogodilo s tim osobama. Također nema podataka o pojedinačnim zločinima koji su se dogodili nakon ulaska JNA i paravojnih postrojbi u vukovarsku bolnicu.

U “Borovo Commercu” je 1991. bio odjel vukovarske ratne bolnice. Kada su JNA i četničke paravojne postrojbe ušle u “Borovo Commerce” na odjelu je bilo 200 (250) ranjenika te oko 1.000 civila. JNA i četnici su ubili 51 osobu u Borovu Naselju, 115 ih odvele u Srbiju, a ostatak (oko 1.000 ljudi) u Dalj gdje su ispitivani, selekcionirani i ubijani. One koje nisu ubili su zatočili u koncentracijske logore, jedan dio zatočenika je deportiran u Hrvatsku, dio je razmijenjen, a nekima se gubi trag.

U „Veleprometu“ je ubijeno 100 osoba, a 700 osoba je odvedeno (i ubijeno) i gubi im se trag!

Branitelji i civili Mitnice su se predali jedinicama JNA, jedan branitelj je ubijen u Srijemskoj Mitrovici. Jedan civil je nestao nakon predaje kod novog groblja, a jedan u Šidu. Ostali su razmijenjeni. Dok su trajali pregovori branitelja s Mitnice, nekoliko branitelja je ubijeno, a nekoliko odvedeno u nepoznatom smjeru i ne zna se njihova sudbina.

Izjava bojnika Ivana Grujića  (Večernji list 4. ožujka. 1996.); Beograd ima identifikacijske medicinske protokole o ubijenima, odnosno pokojnima koje tražimo s područja istočne Slavonije, čak i iz zapadne Slavonije i Banovine. Identificirali su 1.400 osoba, a imaju podatke i o 300 neidentificiranih. Prema Deytonskom sporazumu trebalo je riješiti pitanje odvedenih (nestalih), ali se to nije dogodilo jer Srbija odbija suradnju.

Republika Srbija ne želi dati informacije o sudbini odvedenih (nestalih) branitelja i civila. Također, ni Srbi koji su bili svjedoci odvođenja, maltretiranja i ubijanja Hrvata ne žele kazati gdje su pokopani.

NISU NESTALI, ODVEDENI SU I UBIJENI!

U Vukovarskom Borovu Naselju 2016. godine otkriven je spomenik odvedenima (nestalima za koje se ne zna gdje su, živi ili mrtvi) u Domovinskome ratu. To je mjesto gdje majke, supruge, očevi i djeca nestalih mogu doći, pomoliti se i zapaliti svijeće

Međunarodna zajednica formalno daje podršku, ali osim nekorisnih izjava nije ništa napravila da se rasvijetli sudbina odvedenih (nestalih) osoba i da se zločinci primjereno kazne. Republika Hrvatska (vlast) ne čini dovoljno u potrazi za nestalima.

 

Izvor: https://croativ.net/da-se-ne-zaboravi-17-studenoga-polaganje-ruza-i-paljenje-svijeca-na-grobovima-poginulih-i-ubijenih-branitelja-vukovara-1991-3675/

 

 

VUKOVAR

U 87 dana volja i hrabrost branitelja nadjačale mržnju neprijatelja

Trideset godina otkako je miran barokni grad na obali Dunava pretvoren u ruševinu, a stanovnici izloženi najgorem stradanju, Vukovar je i dalje enigma u mnogočemu, ponajprije u odgovoru na pitanje kako je tako malo ljudi tri mjeseca uspjelo braniti grad od nadmoćne jugoslavenske vojne sile.

JNA je u osvajanje Vukovara poslala više od 30.000 vojnika, 600 tenkova, 500 oklopnih transportera i 180 haubica, a Vukovar je branilo oko 1800 slabo naoružanih hrvatskih branitelja i dragovoljaca. Gotovo puna tri mjeseca, od kraja kolovoza 1991. trajali su siloviti napadi na Vukovar, čija je obrana posustala 18. studenoga, na dan koji se obilježava kao dan kad je taj grad pao u ruke JNA i paravojnih postrojba iako je sam čin ulaska neprijatelja u gradske četvrti trajao nekoliko idućih dana.

 

Izvor:https://kamenjar.com/vukovar-u-87-dana-volja-i-hrabrost-branitelja-nadjacale-mrznju-neprijatelja/

 

„Oporuka“ Vukovarske epopeje obvezuje nas

Pred tridesetim spomendanom kraja Vukovarske epopeje prisjetit ćemo se i njezinih protagonista. Osobito onih koji su pali – čije ćemo duše preporučiti Božjem milosrđu vjerujući u „Duha Svetoga, Gospodina i životvorca“ – i onih koje su zločinci učinili „nestalima“, i obitelji žrtava i onih za čije se grobove ne zna.  Njihove muke predat ćemo “Bogu svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji”. 

Oni koji su prije 30 godina svjedočili istinsko domoljublje obvezali su nas da ga i mi svjedočimo danas. Da bi Hrvatska imala budućnost koju su iz opkoljenog grada žudjeli. Da bi hrvatski javni život postao odgovorna i ozbiljna služba narodu i domovini. Da bi bio oslobođen od ’unutarnje okupacije’ onih koji žive u Hrvatskoj, ali im srce kuca za nešto drugo. Za (veliku) Srbiju, ili za (nestalu) Jugoslaviju, ili za Bruxelles, ili za neki drugi strani glavni grad. Da bi bio oslobođen od ’unutarnje okupacije onih koji su zaokupljeni samo svojom borbom za bogatstvo, moć, prestiž, vlast, uspjeh, ugled i slično. 

Istinsko domoljublje bilo je “zaglavni kamen” koji je 1990-ih držao i održao hrvatsku kuću. Pitamo se: Gdje je danas? Hrvatska kuća pred našim se očima urušava. Materijalno i duhovno. Politički i gospodarski. Demografski i socijalno. „Demokratski“ i „koronokratski“. 

Domaći i strani „arhitekti“ uvjeravaju nas da nije istina ono što vidimo, čujemo, čitamo i osjećamo; da je Hrvatska slobodna i nezavisna, da živimo u pravom demokratskom i gospodarski uspješnom sustavu koji je socijalno pravedan i u kojem se poštuje vladavina zakona. A znamo da nije sve ni blizu onomu u što nas medijskom propagandom uvjeravaju. Što nam je u takvim okolnostima činiti?

Više od svega, treba čuvati i obnavaljati temelje i nosive zidove. Temelji i nosivi zidovi hrvatske kuće jesu svijest, zemlja, oltari, grobovi, običaji, tradicije, znamenja identiteta. Sve ono što su naši predci ljubili prije nas. Iskorijenjeni modernisti ili nama protivni protagonisti uvjeravaju nas da je sve to izlizano, istrošeno i prevladano. Žele domovinu bez prošlosti (osim one crvene) i bez odanosti njoj i na razne ju načinu preziru, nanose joj štetu ili ju mrze i kleveću.

Protagonisti Vukovarske epopeje imali su pred očima ideju o domovini kojoj pripadaju, koju razumiju, s kojom suosjećaju i i čije žalosti i radosti proživljavaju. Njihova ljubav nije kalkulirala ni prenemagala se, nije izbjegavala ni trud ni žrtvu. Istinsko priznanje koje im možemo odavati nisu samo formalne komemoracije, već ponajviše „oduživanje“. U smislu da domovina u sebi raste i napreduje, da svi koji ju vole i cijene mognu uživati u plodovima njezina napretka, sigurnosti, pravde, mira i blagostanja. I svijesti o sebi jučer, danas i sutra. A za to je nužna i promjena načina razmišljanja. I doraslost današnjim okolnostima. 

Hoćemo nešto novo i bolje zato što, s pravom, nismo zadovoljni današnjim stanjem. Ali toga novoga i boljega ne će biti bez ljudi koji će nove vrijednosti unositi u stare, najprije u sebi. Koji će u ono što je umrlo i opustjelo unositi novu snagu, životnost i radost. Obnavljati nam je i učvršćivati svoju hrvatsku kuću. Nezadovoljstva nas trebaju poticati, ali ne na kuknjavu ili ogorčenost, nego na izgradnju i slogu. U duhu u kojem su se onako odlučno i domišljato borili, u otporu i opstanku ustrajavali, pa i požrtvovno ginuli, protagonisti Vukovarske epopeje. 

Zato pred ovaj spomendan govorimo i o njezinoj „oporuci“. Ona nas obvezuje.

Izvor: https://hrvatskonebo.org/2021/11/17/oporuka-vukovarske-epopeje-obvezuje-nas/

 

 

Zločin u Škabrnji: Evi Šegarić ubijeni su muž, 3 sina i još 8 članova obitelji

Zločin u Škabrnji jedan je od najmasovnijih zločina počinjenih tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku. Škabrnja je selo i općina u zadarskom zaleđu, u središtu Ravnih Kotara, 15-ak kilometara udaljeno od Zadra. Okupirana je 18. studenog 1991. Ušavši u selo, srpske su paravojne postrojbe, potpomognute JNA pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, počinili masakr nad braniteljima i civilima, a selo u potpunosti razrušili. Ukupno je ubijeno 48 civila i 15 branitelja.

U tom kontekstu treba podsjetiti na činjenicu da svako odgađanje istraživanja zločina smanjuje priliku da se utvrde sve okolnosti i kazne svi odgovorni. Jer, živućih svjedoka sve je manje. Škabrnjanki Evi Šegarić, u masakru koji je vodila JNA ubijeni su muž i tri sina. U II svjetskom ratu ubijena su joj 2 brata. Njezino svjedočanstvo srećom je ostalo zapisano, no ona ga nije mogla iznijeti pred pravosudnim institucijama. Naime, DORH je pokrenuo istragu o smrti članova njezine obitelji – tek nakon što je umrla, 2017. godine.

Do danas je za zločin u Škabrnji osuđena jedna osoba: medicinska sestra Zorana Banić.

Podsjetimo, zapovjedniku JNA Ratku Mladiću, koji snosi odgovornost za organizaciju masakra, u Haagu je tek prije godinu dana, netom prije zatvaranja Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u Jugoslaviji, izrečena nepravomoćna presuda, ali ne za Škabrnju. Mladić je osuđen na doživotni zatvor samo za zločine počinjene u BiH 1992.-1995. s vrhuncem u Srebrenici, dok se zločini u Hrvatskoj, uključujući i Škabrnju, u optužnici i presudi uopće ne spominju. Hrvatsko pravosuđe Mladića je u odsutnosti osudilo na 20 godina zatvora.

Prije 2 godine PU Zadarska objavila je da je identificiran jedan od krvnika koji je sudjelovao u masakru u Škabrnji 1991. Riječ je o Zoranu Tadiću iz Loznice u Srbiji koji od 1992. živi u australskom Sydneyju.

Prijava protiv krvnika Tadića – tek sada?

“Kazneno djelo počinjeno je na način da je tada 32-godišnjak dana 18.11.1991. godine kao zapovjednik tzv. „Dobrovoljačkog voda“ sastavljenog najvećim dijelom od dobrovoljaca iz Srbije i BIH, zajedno sa drugim srpskim paravojnim postrojbama i postrojbama bivše „JNA“, s početkom u 07,30 sati iz pravca mjesta Zemunik Gornji zapovijedajući sa svojim vodom započeo napad na mjesto Škabrnja u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo pri čemu je nakon slomljenog otpora branitelja sela i masovnog topničkog uništavanja stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata, među prvima u pratnji tenkova i oklopnih transportera oko 11,30 sati ušao u zapadni dio Škabrnje zvani Ambar i dalje prema centru sela.

Sumnjiči ga se kako tom prilikom je sudjelovao u nasilnom izvlačenju iz skloništa civilnog stanovništva, pretežno žena, djece i osoba starije dobi, koji za njih nisu predstavljali nikakvu opasnost. Pri tom su im prijetili vatrenim oružjem, vrijeđali ih i fizički zlostavljali, a kojom prilikom su iz neposredne blizine, pretežno hicima iz vatrenog oružja u vitalne dijelove tijela: glavu, vrat i prsa, ubili trideset (30) civilnih osoba u dobi od 23 do 88 godina.

Uz ubijene civilne osobe upotrebom vatrenog oružja iz neposredne blizine, hicima u vitalne dijelove tijela: glavu, vrat i prsa, upotrebom hladnog oružja te udarcima tupo-tvrdim predmetima ubijeno je trinaest (13) branitelja sela, pripadnika ZNG-a, Samostalnog bataljuna Škabrnja, koji su prethodno prestali sa pružanjem otpora ili su bili zarobljeni, pri čemu su prije ubojstva fizički zlostavljani i mučeni.” – stoji u priopćenju PU Zadarske, koja navodi kako je optuženi Tadić, prema saznanjima, živi u Australiji.

Izvor: https://frendica.online/2021/11/17/zlocin-u-skabrnji-evi-segaric-ubijeni-su-muz-3-sina-i-jos-8-clanova-obitelji/

 

 

 

 

 

 

 
ODGODA DOGAĐAJA PDF Ispis E-mail

PROSLAVA 30. GODIŠNJICE OSNUTKA ZAJEDNICE

- ODGAĐA SE

 

grb

 

Dragi članovi i prijatelji Zajednice,
 
nastavno na naš poziv na obilježavanje 30. godišnjice osnutka Zajednice, moramo Vas obavijestiti da se isto odgađa do daljnjega. Naime, Odlukom donesenom 5. studenoga 2021. od strane Stožera civilne zaštite, zabranjuje se održavanje svih javnih događanja i okupljanja s više od 50, odnosno 100 prisutnih osoba u zatvorenom prostoru. Kako bi obilježavanje ovog značajnog događaja za našu Zajednicu okupilo veći broj ljudi, također uzevši u obzir kako je zdravlje važno za nas osobno i članove naše obitelji, naša je odluka da se proslava odgodi za neka bolja vremena. Uplaćeni iznosi za najavljenu večeru bit će vraćeni na račune uplatitelja.
 
Zahvaljujem svima na poduzetim aktivnostima i uplatama članarina - po tom pitanju molim Vas za razumijevanje. Naime, prema važećem Zakonu o zaštiti osobnih podataka (skraćeno: GDPR) svaka obrada podataka mora biti odobrena od strane ispitanika. Svi oni koji žele da se njihovo ime objavi na stranici Zajednice moraju dati pisanu privolu za to. Stoga Vas molim da svi koji isto žele, popune i potpišu ovaj obrazac, te ga skeniranog pošalju na mail adresu Zajednice:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript .
 
Dovršena je izrada članskih iskaznica pa će Vam iste u skoro vrijeme biti uručene. Nastavimo se družiti kroz pisanu korespodenciju i tekstove na mrežnoj stranici Zajednice: http://www.zhih.hr.
 
Pozdravljam Vas u svoje osobno ime i ime Upravnog odbora Zajednice!

 

Dragi članovi Zajednice,

 

s osobitom Vas radošću pozivamo na obilježavanje 30. godišnjice postojanja Zajednice i čašćenje njezinog nebeskog zaštitnika, sv. Mihovila arkanđela. Program obilježavanja je slijedeći:

 

1. U petak 19. studenoga 2021. s početkom u 12 sati održat će Simpozij na temu:

»Demografski položaj Hrvata istočne Hercegovine – povijest i perspektive«.

Pozvani učesnici su: mr. don Ante Luburić, dr.sc. Domagoj Vidović, prof. Josip Jurčević, doc. dr.sc. Stjepan Šterc, prof. dr.sc. Marinko Marić, prof. Tado Jurić, admiral Davor Domazet-Lošo, dr.sc. Jakša Raguž, prof. Anton Šarac, dr. Jure Burić, prof. Stjepan Šešelj i drugi.

 

2. Istoga dana u 19 sati uslijedit će promocija knjige »Stolačko kulturno proljeće«.

  Promotori knjige su: prof. dr.sc. Marinko Marić i dr.sc. Domagoj Vidović

 

3. U subotu 20. studenoga 2021. u 17 sati održat će se promocija knjige o nevesinjskoj župi: »I rod vaš da ostane«.

       Promotori knjige su: mr. don Ante Luburić, autor Anton Šarac, dr.sc. Domagoj Vidović i prof. dr.sc. Marinko Marić.

 

4. Istoga dana u 19 sati slavit će se svečano euharistijsko slavlje koje predvodi mr. don Ante Luburić, biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju.

 

5. Od 20 sati slijedi svečana večera uz zahvale i druženje članova.

 

Svi događaji održavaju se u prostorima crkve Sveta Mati Slobode na Jarunu, Zagreb.

Radujemo se Vašem odazivu na navedene događaje kako bi zajedno svečano proslavili ovogodišnji blagdan našeg nebeskog zaštitnika svetog Mihovila arkanđela i obilježili 30. godišnjicu osnutka Zajednice.

 

S osobitim poštovanjem,

Branko Mustapić

Predsjednik Zajednice Hrvata istočne Hercegovine

 

INFORMACIJE VEZANE UZ VEČERU:

 

Cijena večere iznosi 150 kuna. Uplatu možete izvršiti na slijedeće načine:

1. putem internet bankarstva skeniranjem koda s uplatnice,

2. uplatom na žiro račun Zajednice IBAN: HR1723400091110093143, u bilo kojoj poslovnici banke, pošte ili FINE,

3. kupnjom ulaznice kod: g. Željka Katića, g. Ivice Goluže, g. Vicka Perića ili g. Dražena Raguža.

 

Molimo Vas da uplatu izvršite do 12. studenoga 2021. zbog planiranja i ograničenog broja mjesta.

 
MEMENTO PDF Ispis E-mail

OPROŠTAJ OD KNJIŽEVNOG GENIJA ANĐELKA VULETIĆA

vuletic 99864 1024

 

U osamdeset i devetoj godini života u Zagrebu preminuo je pjesnik i književnik Anđelko Vuletić. Anđelko Vuletić, rođen je 9. srpnja 1933. u zaseoku Zagorac, selo Trebimlja, općina Ravno, a preminuo je 21. listopada u Zagrebu. Pučku školu završio je u Trebimlji, a svih osam razreda realne gimnazije u Trebinju. Nakon toga u Sarajevu upisuje Filozofski fakultet (1953.), gdje biva uhićen i zatvoren. Nakon izlaska iz zatvora, nastavlja studirati u Skoplju, a studij završava u Beogradu (1958.). Početak Domovinskog rata Vuletić dočekuje u Sarajevu, iz kojega uspijeva pobjeći 1993. i kao izbjeglica nastanjuje se u Zagrebu. Za svoj književni rad Anđelko Vuletić dobio je više nagrada i društvenih priznanja. Na Sarajevskim danima poezije dobio je Zlatni lovorov vijenac za najbolju pjesmu. Još kao student nagrađen je za roman Gorko sunce na anonimnom natječaju za suvremeni jugoslavenski roman. Djela su mu prevođena na francuski, engleski, njemački, poljski, češki, talijanski, mađarski… Punih 30 godina hrvatska književna kritika uglavnom je prešućivala Vuletićev književni rad, a za to vrijeme u Francuskoj je bio slavljen i hvaljen kao veliki pjesnik.

Posljednji ispraćaj hrvatskog književnog genija odvio se na zagrebačkom groblju Šestine u ponedjeljak 25. listopada 2021. Prenosimo govor g. Mile Pešorde koji se oprostio od Anđelka u ime Društva hrvatskih književnika. 

 

Dragi Anđelko, prijatelju, veliki hrvatski književniče!*

         Danas se opraštamo s Tobom, na groblju u Šestinama, tu gdje počiva znameniti slobodarski velikan Ante Starčević» dobrotvor i učitelj duše naše« (AG Matoš). Šestinsko je posvećeno mjesto izabrao Otac Domovine, junak i velikan, (kojega su toliki izdali, za života, ali i poslije njegove smrti) s dubokom vjerom da upravo ovdje najsnažnije kuca srce hrvatstva. Svojim si slobodnim izborom starčevićevskih Šestina, u čijim hrastovima šumori i govor Zrinskih, ovdje pokraj narodnoga proroka i barda »najlucidnije naše glave koja je našu stvarnost promatrala najpreciznijom pronicljivošću« (M.Krleža, 1933.), pokazao da tu želiš pronaći mir i utočište, takovim svojim izborom izričući snažnu poruku rodu i narodu. »Navik on živi ki zgine pošteno«, slavna je poruka koju naš narod pamti. 

        Od danas, od ovoga tužnoga dana, ovdje počivaš i Ti, znameniti hrvatski pjesnik, romanopisac, ponositi sin Hercegovine, koji si pri kraju svoga životnoga vijeka gotovo zanijemio od boli nad svojevrstnom izdajom i prodajom jedne jedine domovine za koju si živio i stvarao.

Tvoje se GORKO SUNCE, objavljeno u Sarajevu g.1958., s pravom  smatra »početkom razvitka moderne hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini nakon II.svjetskog rata« (Ž.Grahovac)

 

     A baš u tom razdoblju bio si progonjen, dvaput si bio iza tamničkih rešetaka, godine 1957. i godine 1968.

     Unatoč tome nastavio si pisati i djelovati suvereno i profetski. Duhovno srodni, upoznali smo se u Sarajevu, odakle smo već g.1969. krenuli na jug, zajedno s još nekoliko pjesnika, na knjigočašće u narod svoj, u Hercegovinu, u duhu hrvatskoproljećarskoga preporodnoga gibanja. Iz toga su niknuli prvi »Šimićevi susreti« g.1970. i Sarajevska deklaracija o hrvatsko jeziku 28. siječnja 1971.s narodnim zahtijevanjima o slobodi, istinskoj demokraciji, jednakopravnosti, nacionalnoj i kulturnoj suverenosti.

       Povijesnih godina 90-ih aktivno si se uključio u demokratski tijek preobrazbe društva i stvaranje prostora slobode. A u tim danima, u listopadu 1991., srbsko-ratnički tenkovski napad sravnio je sa zemljom hrvatsku općinu Ravno, kuću Tvoga otca i majke, Tvoj rodni dom, gdje si se rodio g. 1933, i crkvu, u kojoj si bio kršten.

Tebi su srušili rodnu kuću, a ti si ostavio potomstvu svoju poruku i životni CREDO, testament sliven u pjesmu 

 

MOLITVENIK MOJE MAJKE:


…Kad gori kuća moga oca i moje majke, ja možda
mogu biti
na nekom dalekom rtu dobre nade, tako
da do mene ne dopire miris paljevine, ali –
u crno zgarište zauvijek liježe,
kao u kolijevku,
i moj prvi plač, i moj prvi korak, i moj prvi crtež u pepelu,
i moja prva dječja maštarija, i prva pšenična vlat
sa svijećama za božićno slavlje,
i prva materinska riječ – taj temelj na kome je počivala
cijela zgrada, taj krov nad glavom, to nebo
s oblacima od uspavanki, s oblacima od bajki,
kad gori kuća…
Kad gori moja kuća, kao da gori i moja prva pričest i
crkveni toranj
i angelus i duša moja moje duše, i s njom
i molitvenik moje majke, i dan sastanka, i dan pozdrava.

 

A u tim sudbonosnim danima, godine 1993., na Tebe i Tvoj dom u Sarajevu udarili su takozvani mudžahedini. Njihova poruka nasilja i mržnje za posljedicu je imala Tvoj konačni bijeg iz Sarajeva. 

Došao si u Zagreb i tu ostao.

       Posljednji put smo se vidjeli u Tvome zagrebačkom stanu, među tvojim najbližnjima, koji su Te s bezgraničnom ljubavlju i pažnjom njegovali; sinovljeva skrb puna topline  i nježna privrženost i uznosita vjera supruge na čas su me bili ohrabrili u nadi da ćeš se oporaviti i ustati s bolestničke postelje i krenuti u šetnju u prirodu, na svoj omiljeni susret sa stablima i korijenjem, u zagrljaj šume maksimirske, koja, makar raskošna i šumorna, ipak nije poput one na Trebeviću, gdje si bio skupio toliko čudesnoga korijenja da je izložba koju si potom priredio bila kulturnim događajem u predkaradžićevskome Sarajevu. Svi žalujemo, jer nije se dogodilo čudo ozdravljenja, a naša se sestra smrt neumoljivo pobrinula blago Te povesti na zelene Gospodnje poljane tamo daleko u bližu blizinu blistavih sestrica zvijezda.

        Sada kada si toliko nijem koliko i zemlja koja Te je primila u svoje krilo,  iz njezinih nam dubljina pristiže Tvoj glas koji pjeva o čempresu u zavičaju, o tajnoj večeri i velikoj izdaji, o tome da »gdje će kamen pasti gdje će kamen rasti to ti pitaj sudbu to ti pitaj vlasti«, o kraljici puteva, koja nas uvodi u otajstvo svete zemlje Hercegovine, u kojoj

»…bijeli se grab i crni se smreka i urliče vuk i sikće otrovnica i zuji pčela na bagremovom i zanovetnom svijetu i topi se stijena pod suncem i huči Neretva i šumi Trebišnjica i žedni hrašće i gori nebo i miruju kosti mongolskih i tatarskih hercega i pjevuše nekropole patarena i bogumila i šušti ječam i povija se raž i dimi se i plamti lišće duhana i sije sjeme kukute i ninaju se čašice divljeg makovog cvijeta i sjaju jasenja i viju se loze vinove.«

     Pokoj Tebi, vrli pjesniče čuvaru vatre našega lipoga jazika, jer si svojim pjesmama i romanima, govorom i razgovorom s ljudima, na najbolji mogući način pridonosio ozračju povjerenja i slobode i ljubavi za umjetnost i književnu riječ. 

     Mirno počivaj, prijatelju, jer Bog je pravedan, a tvoja je pjesnička riječ jamstvom da je vječno živ i neosvojiv naš tisućljetni i samosvojni jezik hrvatski. Otišao si od svojih najmilijih, napustio Prelijepu Našu, ali si rodu i narodu i cijelomu svijetu ostavio svoje bogato, raznovrstno, slojevito i moderno književno djelo: pjesme, priče, romane, drame, pedesetak knjiga, koje čekaju svoje nove čitatelje.

    Oplemenjeni Tvojom pjesmom, zavjetom vjernosti materinskomu jeziku i toplini domaćega ognja i duha molitve, slušamo, pjesniče, Tvoj zvonki glas ljubavi prema svemu stvorenju, obuzeti spoznajom da je hrvatska književnost u šumi svojih visokih stabala sada izgubila vitak čempres, istinskoga klasika. Neka nam zato svima u trajnom i živom sjećanju ostane Pjesnik, koji je – unatoč svim proživljenim strahovima i zlostavljanjima, prešućivanjima i grubim zlotvornim napadajima – nad tajnovitom križaljkom za čitanje sudbina ustrajno sanjario slobodu, izpisivao nadu. S tim je snom u srcu i napustio ovaj svijet naš Anđelko.  Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Requiescat in pace – počivao u miru!

U ime Društva hrvatskih književnika i predsjednika Zlatka Krilića, i osobno, izražavam iskrenu sućut svima ožalošćenima: sinu i supruzi pokojnoga Anđelka Vuletića, njegovoj braći i svim njegovim rođacima i prijateljima, gradovima, selima i mjestima u kojima je živio i stvarao, a nadasve njegovu rodnom hercegovačkom kraju i općini Ravno. 

 

„Ima jedan san nad svim našim

snovima:

da budemo prvi korakom a posljednji riječju.

 

Da kažemo i da opet kažemo

da pjevamo, i da opet

zapjevamo …“

 

Neka Tvoja pjesma, dragi Anđelko, pjeva u našim srcima i svim budućim naraštajima!

 

Mile Pešorda

Preuzeto s: https://hrvatskonebo.org/2021/10/27/mile-pesorda-dragi-andelko-prijatelju-veliki-hrvatski-knjizevnice/

 
PROMOCIJE: JOSIP JURČEVIĆ PDF Ispis E-mail

KOMUNISTIČKI TEROR I MUČENIŠTVO CRKVE -

DJELOVANJE UDBE PROTIV CRKVE U HRVATSKOJ 1945.-1991.

Komunisticki teror-696x522

 

Dana 26. listopada 2021. u 19 sati u prostorima Hvidre Zagreb, održana je promocija knjige profesora Josipa Jurčevića: Komunistički teror I mučeništvo Crkve – djelovanje Udbe protiv Crkve u Hrvatskoj 1945. – 1991.“ Promociji knjige prisustvovali su članovi i prijatelji Zajednice. 

Moderator promocije bio je Predsjednik Zajednice, a knjigu je predstavio autor osobno. Nakon predstavljanja uslijedilo je vrijeme za pitanja sudionika autoru knjige.

Zahvaljujemo profesoru Josipu Jurčeviću na vremenu za predstavljanje knjige.

 

 
PRENOSIMO IZ MEDIJA PDF Ispis E-mail

POKOPAN MONSINJOR LUKA PAVLOVIĆ

luka-pavlovic

 

U svojoj rodnoj župi Rotimlja pokraj Stoca u ponedjeljak, na blagdan sv. Luke, 18. listopada 2021. u grobnicu u obliku sarkofaga na groblju “Pobrđe” pokopan je svećenik Trebinjsko-mrkanske biskupije mons. Luka Pavlović, koji je preminuo dva dana ranije u SKB Mostar u 75. godini života i 49. godini svećeništva.

Misu zadušnicu u 11 sati u mostarskoj katedrali predvodio je njegov školski kolega, mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, u zajedništvu s nadbiskupom koadjutorom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomom Vukšićem, s biskupom kotorskim mons. Ivanom Štironjom, mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem i umirovljenim biskupom mons. Ratkom Perićem te uz koncelebraciju 50-ak svećenika. Na Misi je sudjelovala rodbina pokojnoga don Luke te veći broj časnih sestara raznih kongregacija i drugi vjernici. Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni župni zbor Marija kojim je ravnao maestro don Dragan Filipović. Generalni vikar don Nikola Menalo izrazio je sućut cijeloj Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji ukratko prikazavši životni put svećenika mons. Luke Pavlovića.

Ostatak vijesti možete pročitati na slijedećoj poveznici: https://www.cnak.ba/vijesti/crkva-u-hrvata/bih/pokopan-mons-luka-pavlovic-svecenik-trebinjsko-mrkanske-biskupije/
Preuzeto s: Crkva na kamenu
 

 
PROMOCIJE PDF Ispis E-mail

ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE STOJANA RAGUŽA GUNJINOVIĆA

d2a8ab5e-ba89-4c5f-89f4-20190a33982e

 

 

Dana 8. listopada 2021. u prostorima Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu održana je promocija knjige „Etnografija Hrvata katolika u Humini od početka 17. do kraja 20. stoljeća“ autora Stojana Raguža Gunjinovića. 

Zahvaljujemo autoru na donošenju knjige našim članovima.

.

 

 
OBAVIJEST O SMRTI PDF Ispis E-mail

PREMINUO MONS. LUKA PAVLOVIĆ

PHOTO-2021-10-16-20-57-52

 

 

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

ZHIH

 

Zajednica Hrvata istočne Hercegovine osnovana je 1991. Okuplja sve ljude dobre volje koji su povezani s istočnom Hercegovinom. Temeljni cilj Zajednice je istraživanje i čuvanje kulturne i spomeničke baštine te običaja ovoga kraja.

Članarina


Podatke za uplatu

pronađite ovdje 

 

Popis uplaćenih članarina

pronađite ovdje 

 

Hvala Vam što redovito

plaćate svoju članarinu!

 

 Pristupnica u članstvo

Sponzori

 

 IBAN račun Zajednice:

HR1723400091110093143

 

1. Vrutak d.o.o. 

2. Branko Mustapić

3. Pero Raguž

4. Liama usluge d.o.o.

5. Krešo Perić

 

 Dragi sponzori i donatori,

Bog vas blagoslovio!

Kontakt

 

Predsjednik Zajednice

Branko Mustapić

 098/358-768

 

Dopredsjednik

Vicko Šutalo 

Duhovnik
don Tihomir Šutalo

Tajnik

Josip Šijaković

 

Članovi Upravnog odbora:

1. Ivica Goluža
098/319-087

2. Josip Šijaković

3. Petar Papac

4. Vicko Šutalo

 

Članovi Nadzornog odbora:

1. Ivan Šutalo

 2. Neđeljka Batinović

3. Dražen Raguž

 

Mail: zhih@net.hr