Molitva Sv. Mihovilu


Mihovil

Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju protiv pakosti, u zasjedama đavolskim budi nam zaklon. Ponizno molimo neka mu zapovjedi Svemogući Bog:
Ti vojvodo vojske nebeske Sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću u pakao strovali. Amen! (Papa Lav XIII.)

Izdvojeno

 

U subotu, 18. studenog

obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

 

Zajednica Hrvata istočne Hercegovine

organizira hodočašće i odlazak u Škabrnju

na obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Planirani polazak je 18.11.2023. u 06:00 sati ispred zgrade gradskog poglavarstva u Gradu Zagrebu. Autobus je osiguran. Potrebno je participirati za konzumaciju jela i pića (u autobusu doručak i piće, u restoranu ručak i piće). Točan iznos participacije ovisi o broju prijavljenih.

Prijave možete slati na mail zhih.zagreb@gmail.com ili na broj mobitela: +385 98 171 7291. U prijavi je potrebno navesti ime i prezime te broj mobitela hodočasnika.

 

OSVRT NA 7. MEMORIJALNI TURNIR PDF Ispis E-mail
naslovna 1
 
 

Dana 3. lipnja 2023. godine u organizaciji Zajednice Hrvata istočne Hercegovine na terenima Društva sportske rekreacije Antonio, Avenija Marina Držića 102 Zagreb, održan je 7. memorijalni malonogometni turnir „NEDJELJKO RAGUŽ –NEĐO“ a u čast i sjećanje na pokojnog Hrvatskog branitelja Nedjeljka Raguža – Neđu i sve poginule branitelje našega kraja.

Na turniru su kao i svake godine do sada učestvovale ekipe Tigrovi, 1. Hrvatski Gardijski Zdrug, Vojna policija i ekipa ZHih-a.

Program je počeo intoniranjem Hrvatske himne „Lijepa naša“ i odavanjem minute šutnje za poginule branitelje. Nakon toga prisutnima se obratio predsjednik udruge ZHiH gospodin Branko Mustapić ukratko se osvrnuvši na životni put pokojnog Neđe.

Turnir je svečano otvorio gospodin Marko Ratković, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja gospodina Tome Medveda.

Nakon svečanog otvaranja na sve sudionike turnira i prisutne goste Božji blagoslov je zazvao velečasni Zvonimir Tomaš.

Turnir je odigran u izuzetnom športskom i prijateljskom raspoloženju.

Na kraju su dodijeljene pohvalnice i nagrade ekipama za osvojena mjesta te najboljem strijelcu, najboljem igraču i najboljem golmanu turnira.

Konačni poredak ekipa:

  1. 1.mjesto 1.Hrvatski Gardijski Zdrug
  2. 2.mjesto Tigrovi
  3. 3.mjesto ZHiH
  4. 4.mjesto Vojna policija

Najbolji strijelac turnira: Marinko Vučina iz ekipe ZHiH-a

Najbolji golman turnira: Damir Šimić iz ekipe 1. Hrvatski Gardijski Zdrug

Najbolji igrač turnira: Marijan Sinanović iz ekipe 1. Hrvatski Gardijski Zdrug.

Nakon dodjela Zahvalnica, Pohvalnica i Nagrada nastavljeno je druženje svih prisutnih u Centru Antonio u vrlo ugodnoj atmosferi.

 

 

 V.Š./Zajednica Hrvata istočne Hercegovine

 

 
PRENOSIMO IZ DRUGIH MEDIJA: PDF Ispis E-mail

Hrvatska slavi Dan državnosti

Hrvatska danas slavi Dan državnosti u spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine, čime su nakon desetljeća komunističke vlasti, stvoreni temelji modernog Sabora i potvrđena njegova uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Sabornica je tog 30. svibnja bila ispunjena brojnim zastupnicima i gostima koji su nazočili konstituiranju novog Sabora, tada još Socijalističke Republike Hrvatske.

Novoizabrani zastupnici za predsjednika Sabora izabrali su Žarka Domljana, a za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa.

Stjepan Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske.

Hrvatska slavi Dan državnostiHrvatska danas slavi Dan državnosti u spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine, čime su nakon desetljeća komunističke vlasti, stvoreni temelji modernog Sabora i potvrđena njegova uloga u očuvanju hrvatske državnosti.Sabornica je tog 30. svibnja bila ispunjena brojnim zastupnicima i gostima koji su nazočili konstituiranju novog Sabora, tada još Socijalističke Republike Hrvatske.Novoizabrani zastupnici za predsjednika Sabora izabrali su Žarka Domljana, a za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa.Stjepan Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske.Tuđman je u svom govoru tada rekao kako je konstituiranje Sabora bio “presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji”.

VIŠE NA: https://kamenjar.com/hrvatska-slavi-dan-drzavnosti-5/

 

 
Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku PDF Ispis E-mail

Domagoj Vidović

Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini nekad i sad

Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku

Dana 27. siječnja 1971. u Sarajevu su na poticaj Mile Pešorde sedmorica hrvatskih književnika sastavili javnu izjavu kojom su se založili za jezičnu i kulturnu ravnopravnost Hrvata s drugim narodima u Bosni i Hercegovini. Sutradan je (28. siječnja) ta izjava objavljena u zagrebačkome dnevniku Vjesnik te beogradskim dnevnicima Borba i Politika bez ikakva komentara, a prekosutra (29. siječnja) u sarajevskome Oslobođenju. Uredništvo je Oslobođenja zatražilo od autora da izjavu potpišu kako bi se osigurali od mogućega progona komunističkih vlasti te su pod tekst dodali komentar naslovljen Povodom pisma sedmorice. Potpisnici su spomenute javne izjave, danas poznate pod izvornim imenom Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku, uz Milu Pešordu bili Vitomir Lukić, koji joj je po Pešordinim riječima dao „završni sadržajni, jezični i stilski pečat”, Nikola Martić, koji
je „sutvorački sudjelovao u koncipiranju i sastavljanju Deklaracije”, Veselko Koroman, Mirko Marjanović i Stanko Bašić, a umjesto Ibrahima Kajana svoj je potpis stavio Vladimir Pavlović. Kako bi Sarajevska deklaracija, njezin sadržaj i potpisnici što prije pali u zaborav, njezino se izvorno ime nije upotrebljavalo, njezini su se potpisnici isprva prešućivali, a poslije i progonili.

Sarajevskom deklaracijom izražavala se, među ostalim, želja da se bosanskohercegovačka kulturna politika uravnoteži prema nacionalnim interesima pripadnika svih triju temeljnih bosanskohercegovačkih naroda, a njome se zahtijevalo da se na mjesta hrvatskih predstavnika u kulturnim tijelima ne postavljaju kulturni trudbenici koji se ne zalažu za hrvatske nacionalne probitke te uspostavu punopravne jezične ravnopravnosti. Sva ta tri zahtjeva i danas čekaju svoje potpuno ispunjenje ne samo na kulturnome, nego i političkome planu, što dokazuje nadvremenost sadržaja Sarajevske deklaracije. Za to što jedan od najvažnijih i najiskrenijih poziva na ravnopravnost uporabe hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini nije pao u potpuni zaborav kao još jednom od žrtava poznate hrvatske šutnje uz rijetke je novinare i publiciste, poput Ivice Mlivončića, najzaslužniji njezin poticatelj Mile Pešorda, koji ustrajno podsjeća na povijesnu i suvremenu dimenziju Sarajevske deklaracije. U ovome ću članku nastojati iznijeti presjek hrvatske jezične baštine u Bosni i Hercegovini, na koju su se sedmorica hrvatskih književnika pozivali.

Stariji hrvatski jezični spomenici
Bosna i Hercegovina prepuna je starih jezičnih spomenika. Najstariji su među njima pisani crkvenoslavenskim jezikom, najstarijim zapisanim slavenskim jezikom, te se često raspravlja o tome kojoj od južnoslavenskih kultura te spomenike pripisati. U raspravi o tome čijoj kulturi pripada Povelja Kulina bana iz 1189. još je prije petnaestak godina sudjelovao moj pokojni gimnazijski profesor Radoslav Dodig naglasivši da se u vrhu svih triju (od četiriju) uščuvanih primjeraka te povelje nalazi latinski tekst pisan latinicom, koji izravno dokazuje kako je riječ o tekstu zapadnokršćanske provenijencije, na što dodatno upućuje brojenje godina od godine Kristova rođenja i zapis blagdana Glavosijeka svetoga Ivana Krstitelja po katoličkome kalendaru (29. kolovoza). Po mišljenju Milana Nosića približno iz istoga razdoblja potječe i Humačka ploča iz okolice Ljubuškoga, epigrafski spomenik pisan hrvatskom ćirilicom uz pet glagoljičnih slova, na kojoj je zapisano osobno ime Krsimir, koje bi moglo biti odrazom narodnoga imena Kresimir (mlađa je inačica toga osobnog imena Krešimir), jednoga od dvaju (uz Zvonimir) osobnih imena hrvatskih kraljeva potvrđenih u povijesnim vrelima i nakon razdoblja hrvatskih narodnih vladara. Sva su, naime, ostala narodna imena hrvatskih narodnih vladara, prema zasad poznatim podatcima, oživljena tek u XIX. stoljeću.

U nedavno objavljenome troknjižju don Ante Luburića i Antona Šarca o Hrvatima iz sjeveroistočne Hercegovine posebna se pozornost obraća Čajničkomu evanđelju, nastalomu na prijelazu iz XIV. u XV. stoljeće u Čajniču, gradiću u jugoistočnoj Bosni. Dijelom je toga jezičnog spomenika glagoljični zapis, nešto mlađi od temeljnoga ćiriličnog teksta, pokazatelj prisutnosti glagoljaša kao nositelja hrvatske pismenosti na samome rubu Bosne, o čemu su pisali razmjerno davno Krunoslav Draganović i razmjerno nedavno Herta Kuna. Nedaleko je od Čajniča, u Foči, Fehim Spaho pronašao jedan muslimanski kalendar iz 1550., u kojemu je zapisan ikavski lik imena prvoga mjeseca u godini – sičanj. Između 1560. i 1565. datira se i Kunovski zapis pronađen u okolici Foče i sastavljen od hrvatskoga teksta pisanoga hrvatskom ćirilicom i latinskoga teksta. Za vanjsku povijest hrvatskoga jezika važan je podatak da je u 1612. u Foči propovijedao isusovac Bartol Kašić, i to dalmatinskim jezikom (dalmatico idomate).

Arabica kao četvrto hrvatsko pismo
Već se iz spomenika pisanih crkvenoslavenskim jezikom naziru i mjesne jezične značajke, poglavito ikavski izgovor svojstven velikomu dijelu Bosne i Hercegovine. Ikavizmi su osobito česti na srednjovjekovnim stećcima, ali i u tekstovima pisanim arabicom, hrvatskomu jeziku prilagođenom arapskomu pismu. Iako je arabica danas ponajprije dijelom bošnjačke kulture, u članku Alhamijado književnost Muhamed Huković 1982. upućuje na ranonovovjekovni prijevod biblijskih stihova iz psalama Davidovih zapisan arabicom, iz kojega se razabire čakavski supstrat (usp. va Yiordani ‘u Jordanu’ i vaznesi ‘uznesi’). Usto, najstariji je uščuvani tekst na arabici Hrvatska pjesma / Pjesma na hrvatskome, čiji je autor ili zapisivač 1588. ili 1589. Mehmed Erdeljac, a reformator je arabice Džemaludin Čaušević s Muhamedom Pandžom 1937. objavio prvi prijevod Kurana na hrvatski jezik. Činjenicom da je arabica neospornim dijelom (i) hrvatske kulture, kultura se bosanskohercegovačkih Hrvata može barem djelomično smatrati četveropismenom.

Pitanje imena jezika
Tiskanjem Nauka krstjanskoga Matije Divkovića 1611. hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini postupno izlazi iz razdoblja črta i rjeza uvjetovanoga osmanlijskim osvajanjima i progonima, a jezik je bosanskih franjevaca uvelike utjecao i na oblikovanje
hrvatskoga standardnog jezika. 

Važno je napomenuti da se u hrvatskim gramatikama (uključujući i gramatiku Bartola Kašića) i književnim djelima od XVII. stoljeća do 1878. pridjevom bosanski često označivalo djela napisana štokavskim narječjem. Da su i strani jezikoslovci smatrali da se u Bosni i Hercegovini govori hrvatskim jezikom, razabire se iz tvrdnje slovačkoga isusovca Teofila Kristeka iz 1599., po kojoj se hrvatskim jezikom govori ponajviše na području pod osmanlijskom vlašću. Pritom treba imati na umu da je Kristek razlikovao hrvatski od srpskoga jezika, koji on naziva rašanskim. Pokušaj nametanja narodnosne i jezične unitarizacije, tj. umjetnoga stvaranja bosanske narodnosti i bosanskoga jezika u Bosni i Hercegovini, austrougarskoga upravitelja Bosnom i Hercegovinom Benjamina Kállaya 1882. – 1903. te nametanje tzv. srpskohrvatskoga tijekom sedamdesetak godina jugoslavenskih vlasti izravno je ugrožavalo položaj hrvatskoga jezika. Da su i tad jezikoslovci bili svjesni određenih razlika između idioma pripadnika današnjih triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, pokazuje podatak da su se u dijalektološkim studijama i tad iznosile jezične razlike između katolika, muslimana i pravoslavaca.

Zaključak
Danas je hrvatski jezik jedan od triju službenih jezika u Bosni i Hercegovini, čime je, uza sve postojeće probleme, njegov položaj znatno osnažen u odnosu na stoljeća stalnih progona njegovih govornika i zatiranja njegova imena. U tome je važnu ulogu imala Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku, kojom se, među ostalim, iskala ravnopravnost svih dionika bosanskohercegovačke kulture, pravo na izbor istinskih, a ne nametnutih hrvatskih predstavnika u kulturnim tijelima te puna jezična ravnopravnost. Iako je danas hrvatski jezik jedan od triju službenih jezika u Bosni i Hercegovini, borba za njegovu potpunu ravnopravnost nije završena, no dok duh Sarajevske deklaracije živi, za hrvatsku jezičnu baštinu i opstojnost hrvatskoga jezika u susjednoj državi nema straha.


Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku

Sadržaj ove izjave treba shvatiti kao sažet odgovor na pitanje koje je na nedavnom plenumu Udruženja književnika BiH postavio Lazar Amidžić, funkcioner Republičke konferencije SSRN BiH. Pitanje, samo po sebi, možda ne bi trebalo uzeti kao provokaciju, jer je upućeno s govornice jednog eminentnog kulturnog skupa, da ono nije bilo izneseno na erupciji optužbi za „laži i najnižu vrstu političkog i kulturnog doušništva protiv „grupe hrvatskih pisaca” iz ove republike koji, po mišljenju Lazara Amidžića, snose odgovornost za nepovoljnu deskripciju ovdašnjih kulturnih prilika u članku Grge Gamulina objavljenom u dvanaestom broju „Kritike”...

Čak da je ovakvo pitanje imalo čist upitni oblik, inspiriran intelektualnom radoznalošću i dobrom voljom da se istini pogleda u oči, odgovor na njega zahtijevao bi određene pretpostavke... 

Nema nikakve sumnje da treba odgovoriti na sva pitanja zainteresiranih promatrača sa strane, ali prije svega na ona otvorena i alarmantna što ih postavlja naša zbilja. Stoga ćemo mi s punom sviješću intelektualne književničke i ideološke obaveze odgovoriti Grgi Gamulinu tek:

– kada se između kulture i politike ne bude stvarala barijera koja onemogućuje otvorenu, iskrenu i argumentiranu razmjenu mišljenja sa jasno deklariranih pozicija legalne nacionalno-kulturne pripadnosti

– kada neki predstavnici hrvatskog dijela kulture u političkim tijelima ne budu statisti po „nacionalnom ključu”, nego javni povjerenici iza čije uloge stoji određeni kulturni program;

– kada se kadrovska struktura u kulturnim institucijama, izdavačkim kućama i glasilima javne komunikacije uskladi prema izbalansiranim nacionalnim interesima

– kada se takve pozicije ne budu koristile za naivno motivirane oblike kulturne diskriminacije (kao što je pokazala publikacija „Književni razgovori” u redakciji Izeta Sarajlića i s pogovorom Ivana Fogla) 

– kada se u jezičnoj praksi osjeti prisutnost zaključaka simpozija o jezičkoj toleranciji, a lektori prestanu vršiti masakr nad zapadnom varijantom hrvatskosrpskog jezika i konačno započne razgovor o našem jezičnom standardu

– kada u otkrivanju kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine prevlada sistematski, programski i eruditivan stil rada, otvoren čitavoj kulturnoj javnosti, i kada se energije i novčana sredstva tog poduhvata ne budu trošili na djela lišena programskog opravdanja te ugledne fundacije, ili stručno promašena, umjesto da se angažiraju stručnjaci za još neistražena područja svih kultura naroda ove republike na ravnopravnoj osnovi

– kada Ivan Fogl, koji po nacionalnom paritetu predsjedava zajedno s vama skupovima u Republičkoj konferenciji Socijalističkog saveza, gdje se rješavaju sudbinska pitanja kulture, bude barem po profesionalnoj političkoj obavezi, ako ne po savjesti, odgovorio mladom hercegovačkom pjesniku Mili Pešordi zašto u materijalima za jedan službeni skup, izrađenim u vašoj instituciji, nisu, pored ostalih sličnih manifestacija, ni spomenuti Šimićevi susreti (znači li to da su oni diskvalificirani?)

– kada ovoj kulturnoj javnosti prestanu dijeliti lekcije savjesti u kojima unitaristička psihologija poprima oblik agonije, koje se već na više skupova pojavljuju nepozvane i „kao gosti” zloupotrebljavaju gostoprimstvo, da bi ovo područje, otvoreno za demokratski slobodan razgovor o vlastitim problemima, pretvorile u poligon obračuna protiv jedne nacionalne i kulturne suverenosti s pozicija druge, u ulozi njenog eksponenta 

– kada vi i vaši istomišljenici ustanete protiv nepravdi što su činjene istoj onoj kulturi, i istim tim ljudima koje ste optužili kao huškače i doušnike Grge Gamulina

– kada se u kulturi prestane nastupati u stilu arogantnog policijskog dušobrižništva, kako ste vi učinili u nekoliko navrata, sistematski, uporno mjereći dubinu javnog strpljenja

– kada bude sasvim jasno u čije ime vi govorite, jer se ova sredina ionako uz velike napore odupire pokušajima kulturne kolonizacije sa raznih strana, pa mora vjerovati u vlastite snage za izlaz iz vlastite krize. Nije potrebno da vas uvjeravamo da ona ima dovoljno intelektualnih i moralnih kapaciteta i da bi sasvim mogla bez usluga kakve su joj ponudili vaši istupi 

– kada se desi (što bi možda bilo daleko bolje) da se pored Hasana Grapčanovića, javi neki političar koji bi vam u ime napadnutog dijela hrvatske kulture odgovorio za javnom tribinom. Nama bi, u tom slučaju bilo daleko jednostavnije, jer bi to ostao dijalog političara koji izrazito, i valjda legalno, predstavljaju interese triju legalnih nacionalnih kultura. Na žalost, ta treća reakcija nije uslijedila, i mi se prihvaćamo političkog rizika da popunimo jedno beznadežno prazno mjesto u javnom predstavljanju vlastitih kulturnih interesa, ako je već neko drugi, a ne mi sami, morao da nas, razumije se u svrhe optužbe, podvede pod taj tako usputno određujući naziv „grupe hrvatskih pisaca”

– kada bi ovakvi istupi bili barem javni i samo verbalni, jer ako oni dolaze od čovjeka političkog zvanja i utjecaja, bojimo se da je to mnogo opasnije zato što je on još uvijek u stanju da uradi više i gore od onoga što je rekao. U tom slučaju i Grgi Gamulinu, i samoj javnosti mnoge stvari bile bi jasnije. Kada ove pretpostavke budu ispunjene, onda ćemo mi s osjećajem zadovoljene pravde i dobrom osnovom za međusobno povjerenje raditi na vlastitim kulturama i onom što nas u njima povezuje kao ljude koji su svojim bićem i svojom poviješću duboko ukorijenjeni u ovo tlo. I tek tada ćemo moći da odgovorimo Grgi Gamulinu – ako on dotle bude živ.

 
PRENOSIMO IZ DRUGIH MEDIJA: Dr. sc. Vidović: Hrvatski jezik – 200 godina na razmeđu političkoga jugoslavenstva i hrvatstva PDF Ispis E-mail

Dr. sc. Vidović: Hrvatski jezik – 200 godina na razmeđu političkoga jugoslavenstva i hrvatstva

jezik

Hrvatski jezik – 200 godina na razmeđu političkoga jugoslavenstva i hrvatstva
Dr. sc. Vidović: Hrvatski jezik – 200 godina na razmeđu političkoga jugoslavenstva i hrvatstvaHrvatski jezik – 200 godina na razmeđu političkoga jugoslavenstva i hrvatstvaU godini u kojoj se obilježava 200. obljetnica rođenja Ante Starčevića nudi se savršena prigoda da se iznese presjek jezikoslovnih događanja u tome za hrvatski jezik prekretničkome razdoblje, razdoblju u kojemu se hrvatski jezik u potpunosti standardizirao, ali i u kojemu se vodila i, nažalost, još vodi stalna borba za njegovu potpunu međunarodnu afirmaciju ne samo na vanjskome nego i na unutarnjemu planu, piše dr. sc. Domagoj Vidović za Hrvatski tjednik. Tekst, uz dopuštenje autora, prenosimo u nastavku.

VIŠE NA: https://narod.hr/kultura/dr-sc-vidovic-hrvatski-jezik-200-godina-na-razmedu-politickoga-jugoslavenstva-i-hrvatstva

 

 
 
7. MEMORIJALNI TURNIR PDF Ispis E-mail
PHOTO-2019-05-26-12-23-07
 
Poštovani,
 
Zajednica Hrvata istočne Hercegovine organizira 7. memorijalni malonogometni turnir u čast i sjećanje na pokojnog hrvatskog branitelja Nedjeljka Raguža - NEĐU.
 
Memorijalni turnir će se održati u subotu 3. lipnja 2023. s početkom u 11 sati, u sportskoj dvorani „Društvo sportske rekreacije Antonio“, Avenija Marina Držića 102, Zagreb.
 
Za pokojnog Neđu služit će se sveta misa 2. lipnja u 19 sati u crkvi Svete Mati Slobode, Jarun.
 
  U nastavku je Poziv na donaciju za organizaciju 7. memorijalnog turnira:
 

Zamolba za financijsku potporu

 

Program turnira s propozicijama njegove provedbe bit će objavljen na mrežnoj stranici Zajednice www.zhih.hr

 

 
PRENOSIMO IZ DRUGIH MEDIJA: 25. Obljetnica smrti našeg ratnog ministra obrane Gojka Šuška PDF Ispis E-mail

25. Obljetnica smrti našeg ratnog ministra obrane Gojka Šuška

Slika /Dokumenti 2023/Gojko Šušak.jpg

Na današnji dan 3. svibnja 1998. godine napustio nas je jedan od najboljih sinova hrvatskog naroda, legendarni ratni ministar obrane Gojko Šušak.

25. Obljetnica smrti našeg ratnog ministra obrane Gojka ŠuškaNa današnji dan 3. svibnja 1998. godine napustio nas je jedan od najboljih sinova hrvatskog naroda, legendarni ratni ministar obrane Gojko Šušak.Gojko Šušak je bio hrvatski političar i ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. godine do svoje smrti 1998. godine. Bio je jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana , a kao ratni ministar je dao velik doprinos u ustrojavanju i jačanju Hrvatske vojske i njezinim ratnim operacijama.

VIŠE NA:https://kamenjar.com/25-obljetnica-smrti-naseg-ratnog-ministra-obrane-gojka-suska/

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

ZHIH

 

Zajednica Hrvata istočne Hercegovine osnovana je 1991. Okuplja sve ljude dobre volje koji su povezani s istočnom Hercegovinom. Temeljni cilj Zajednice je istraživanje i čuvanje kulturne i spomeničke baštine te običaja ovoga kraja.

Članarina


Podatke za uplatu

pronađite ovdje 

 

Popis uplaćenih članarina

za 2023. godinu

za 2022. godinu

za 2021. godinu 

 

Hvala Vam što redovito

plaćate svoju članarinu!

 

 Pristupnica u članstvo

Sponzori

 

 IBAN račun Zajednice:

HR1723400091110093143

 

DONATORI I SPONZORI: 

Trebinjsko mrkanska biskupija

Duhovni i kulturni centar Sarsenterum Stolac

Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske

Hercegovačko-neretvanska županija

Grad Stolac

Općina Neum

Općina Ravno

Grad Čapljina

Središnjica HDZ

Matica Hrvatska Stolac

Hrvatska Salezijanska provincija

Vrutak d.o.o., g. Martin Matić

Cubus Lux Projektiranje, g. Miro Pavlović

Pilana Zelina, g. Krešo Perić

Id eko d.o.o., g. Ivan Mustapić

Foton d.o.o., g. Stanko Čuljak 

gđa.Nedjeljka Batinović

g.Nedjeljko Perić 

g. Slavko Šimunović

 

 Dragi sponzori i donatori,

Bog vas blagoslovio!

Kontakt

 

Predsjednik Zajednice

Branko Mustapić

 098/358-768

 

Dopredsjednik

Vicko Šutalo 

Duhovnik
don Tihomir Šutalo

Tajnik

Josip Šijaković

 

Članovi Upravnog odbora:

1. Ivica Goluža
098/319-087

2. Josip Šijaković

3. Petar Papac

4. Vicko Šutalo

 

Članovi Nadzornog odbora:

1. Ivan Šutalo

 2. Neđeljka Batinović

3. Dražen Raguž

 

Mail: zhih@net.hr