Molitva Sv. Mihovilu


Mihovil

Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju protiv pakosti, u zasjedama đavolskim budi nam zaklon. Ponizno molimo neka mu zapovjedi Svemogući Bog:
Ti vojvodo vojske nebeske Sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću u pakao strovali. Amen! (Papa Lav XIII.)

Izdvojeno

 

 

1. siječnja - Nova Godina

6. siječnja - Bogojavljenje ili Vodokršće ili Sveta tri kralja

15. siječnja - Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja

Naši pokojnici

KOTORSKI MISAL PDF Ispis E-mail

Miho Demović: UZ OBJAVLJIVANJE FAKSIMILA »KOTORSKI MISAL SVETOG JAKOVA OD LOĐE« Lokrumski misal iz 1072. najstarija dubrovačka knjiga

Nedavno je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore iz Tivta u Boki kotorskoj izdalo faksimilom monumentalni rukopisni misal napisan u opatiji sv. Marije na Lokrumu ispred Dubrovnika 1072. uz dvije uvodne rasprave (prvu ispred faksimila dr. Lenke Blechove Čelebić te drugu iza faksimila dr. Sieghilda Rehle) pod radnim naslovom »Kotorski misal svetog Jakova od Lođe«

Izdavač se odlučio pod tim naslovom objaviti djelo na temelju nekoga kulturnoj javnosti nepoznatoga, a u uvodnim raspravama nedokumentiranoga podatka da je misal bio u vlasništvu spomenute nekada postojeće crkve; i da je na jednome mjestu ubilježeno »ex libris« i da je »u vrijeme nastanka te (nepostojeće?) bilješke bio u vlasništvu imenovane crkve svetog Jakova u Kotoru« (Blechova str. 12). Nakon pomnoga čitanja uvodnih rasprava i pregledavanja svakoga pojedinoga lista faksimila nije pronađena ta bilješka, premda je izvjesno da je u nekom razdoblju najkasnije do XV. stoljeća taj misal bio u vlasništvu neke kotorske crkve. To bjelodano potvrđuje natpis na fol 5` uz minijaturu svetačkoga lika koji u izvorniku talijanski glasi »Santo Triphono, martiro glorioso«, koji je napisan u XV. stoljeću kasnom bastardnom goticom. Iz istoga razdoblja, čini se, potječe i upis nadnevka smrti člana ugledne kotorske obitelji Bolica imenom Leone (»Obiit Leone filio Mate Bolize«), i to u razuri teksta »Memento vivorum« kanonu mise na listu 144. Ta dva podatka neosporno pokazuju da je u nekom razdoblju Kotor bio vlasnik toga dragocjenoga kodeksa. Jesu li sva imena pokojnika upisana naknadno u kalendar misala kotorska ili dubrovačka, pitanje je jer postoje slični zapisi imena pokojnika na fragmentima lokrumskoga nekrologa gotovo istim riječima i s mnogo istih imena kao primjerice Daša ili Mazola? To bi trebalo svakako razriješiti.

Posve valja odbaciti »nagađanja« da je rukopis napisan u južnoj Italiji u gradu Bariju (Blechova str.11). Autori uvodnih rasprava bez razloga su uložili mnogo truda pregledavajući objavljene stare kalendare južne Italije da bi povezali kultove talijanskih svetaca s misalom i opravdali svoje nagađanje o njegovu talijanskom podrijetlu. Istodobno su zaobišli sve tekstove koji nepobitno dokazuju da je misal napisan u opatiji svete Marije na otočiću Lokrumu ispred Dubrovnika 1072. godine. Postupci pripisivanja naših srednjovjekovnih rukopisnih knjiga pisanih beneventanom već su poznati. Najprije se kodeks iz Hrvatske nekim nepoznatim načinom otuđi, smjesti u neku slavnu europsku knjižnicu, gdje ga otkriju strani istraživači koji ga, ne poznajući hrvatsku povijest i kulturu, s lakoćom i »povijesno« otuđe iz hrvatske kulturne prošlosti. Kao ogledni primjer može se navesti sudbina beneventanskoga evanđelistara crkve svetoga Šimuna u Zadru koji je još u rukama imao zadarski povjesničar C. F. Bianchi (1809. – 1891.) kad je pisao poznato svoje djelo »Zara christiana«, nakon toga je nestao iz Zadra i pronađen je u istoj berlinskoj državnoj knjižnici, gdje i ovaj lokrumski misal. Tamo ga je »otkrio« J. R. Hespert i proglasio ga godine 1954. »liturgijskim spomenikom južne Italije«; unatoč tomu što se zna da je napisan u Zadru i da sadrži perikope u prijevodu našega zemljaka sv. Jeronima. Slično se dogodilo i s ovim dubrovačkim misalom. Pisci uvodnih rasprava zaobišli su tekstove koji sa sigurnošću pružaju odgovore gdje i kada je lokrumski misal napisan te su pretraživali kalendare i tekstove talijanskih sličnih kodeksa i krivo ubicirali mjesto gdje je napisan, kao i vrijeme kad je ovaj misal napisan. O tom pitanju napisao sam stručni rad koji će uskoro izići iz tiska; a ovo je priopćenje sažetak toga uratka s ciljem da se kulturna javnost obavijesti o važnosti ovoga kodeksa za hrvatsku uljudbu i otkloni »idejno« otuđenje (ono materijalno se već davno dogodilo) od hrvatskoga srednjovjekovnoga knjižnoga fonda, a time i od hrvatske kulturne prošlosti.

Svaki naime rukopisni liturgijski kodeks knjižni je »unikat« i ne postoje, koliko je meni poznato, na svijetu dva posve identična liturgijska rukopisna kodeksa, pa dosljedno tomu ovaj misal nema »brata blizanca«. Iako stare rukopisne knjige slično kao i ljudi naliče jedna na drugu, ipak nisu jednake te kriju u svom liku zorne čimbenike prepoznatljivosti o mjestu i vremenu svoga nastanka.

Za utvrđivanje mjesta nastanka ključni su čimbenici molitveni obrasci sa spomenom naslova nosioca duhovne i svjetovne vlasti i imenima mjesnih svetaca zaštitnika; a za vrijeme nastanka slovčana shema pashalne tablice po kojoj je moguće utvrditi točni datum svetkovine Uskrsa za 532 godine unaprijed. U našem misalu naslovi nosioca duhovne vlasti s naznakom da treba izgovoriti i ime trenutačnoga nosioca toga naslova nalaze se u završnoj molitvi pohvale uskrsnoj svijeći (Exultetu), kanonu mise odmah na početku u obrascu »Te igitur« te sveopćoj molitvi Velikoga petka (samo pape i cara). Imena svetaca zaštitnika zabilježena su u tekstu apologije reda mise te obrascima »Communicantes« i »Nobis quoque peccatoribus«. Te tekstove priopćujem u vlastitom prijevodu:

1. Za naslove obnašatelja vlasti: »Molimo te, Gospodine, da nas svoje sluge, čitavo svećenstvo i pobožni puk skupa s blaženim PAPOM našim (ime) i BISKUPOM našim (ime) i također OPATOM našim (ime) s cijelom REDOVNIČKOM ZAJEDNICOM SVETE MARIJE vazda Djevice u ovim uskrsnim blagdanima uzdržiš u dobru zdravlju. Spomeni se, Gospodine, također sluge svoga CARA našega (ime) i KRALJA našega (ime), kojima udijeli molimo pobjedu i sve koji ti prinose ovu žrtvu hvale obdari vječnim nagradama« (tekst u pohvali uskrsnoj svijeći).

»Tebe dakle, preblagi Oče, (…) molimo i prosimo (…) skupa s tvojim slugom PAPOM našim (ime), i BISKUPOM našim (ime) i OPATOM našim (ime) i sa svim katoličke i apostolske vjere revniteljima« (tekst u kanonu mise).

2. Tekst s imenima mjesnih zaštitnika: »Svemogući vječni Bože, (…) pogledaj blago na me nedostojnog tvog slugu i po zaslugama i zagovoru Blažene i slavne vazda Djevice Marije, blaženog Mihovila arhanđela i svih velikih nebesnika i blaženih mučenika SRĐA i BAKA očisti i operi dušu moju i tijelo moje od svake vrsti grješnosti i grješne sklonosti« (u redu mise).

»Svetkujući i sjećanjem časteći ponajprije spomen blažene i slavne Djevice Marije Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista kao i blaženih apostola Petra, Pavla, Andrije, Jakoba, Ivana, Tome, Jakoba, Filipa, Bartolomeja, Matije, Šimuna i Tadeja, Jakoba, Filipa, Bartolomeja, Matije, Šimuna i Tadeja, Lina, Kleta, Klementa, Ksista, Kornelija, Ciprijana, Lovrijenca, Vincencija, Krševana, Ivana i Pavla, Kuzme i Damjana, SRĐA i BAKA i onih čija se danas svetkovina pred prijestoljem tvoje slave pobjedonosno časti po čitavoj kugli zemaljskoj, i svih svetih tvojih po čijim zaslugama i molitvama dopusti da budemo u svim životnim iskušenjima ojačani tvojom snagom« (u kanonu mise).

»Oslobodi nas, Gospodine, od svih prošlih, sadašnjih i budućih zala po zagovoru Blažene i Slavne vazda Djevice Marije i blaženog Mihovila arhanđela, blaženih Ivana Krstitelja Kristova prethodnika te apostola Petra i Pavla, Andrije i Bartolomeja, kao i blaženih priznavalaca ILARA, MARTINA, JERONIMA, Isidora, Grgura, Germana, Nikole, Augustina, Ambrozija, Benedikta i Mavra sa svima tvojim svetima udijeli nam milostiv mir u našem vremenu da pomoću tvoga milosrđa budemo uvijek slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda« (u kanonu mise).

Slovčana shema pashalne tablice (Vidi sliku!). Vrijednosni značaj ovih tekstova iznimno je visok. To su tekstovi koji se ne čitaju jednom na godinu, nego svaki dan, i to u najznačajnijem dijelu mise, tj. apologiji reda mise vezano uz kajanje i kanonu mise vezanih za pretvorbu i Gospodnju molitvu Oče naš kao njezin nastavak. Ako je u tim obrascima više svetačkih imena, najčasnije mjesto pripada svetcu koji je ubilježen na prvom mjestu, odnosno čije ime stoji na čelu skupine. U našem slučaju to su imena svetih Ilara, Martina i Jeronima.

Dosljedno vrijednosnom načelu u značaju priopćenih tekstova raščlamba otkriva da je misal napisan u opatiji svete Marije, da je tom opatijom upravljao opat, da se opatija nalazila u gradu kojemu su zaštitnici sveti SRĐ i BAK, a suzaštitnici ILAR, MARTIN i JERONIM te da se grad nalazio u državi kojom je vladao kralj, a kralju vrhovni pokrovitelj bio Xpristianissimus imperator (kršćanski car). Opisano je stanje očito i ne može se osporavati.

Navedeni općeniti pokazatelji o mjestu nastanka koji su u misalu očiti i nepobitni iz dugih istodobnih izvora dokaz su da se sve što ti tekstovi sadrže odnosi na Dubrovnik i samo na Dubrovnik jer svih pet opisanih atributa nema istodobno ni jedan drugi grad na svijetu; tj. opatiju svete Marije, zaštitnike grada svete mučenike Srđa i Baka i suzaštitnike slavne priznavaoce Ilara, Martina i Jeronima, a istodobno da je u sastavu države koja ima kralja te cara kao vrhovnoga pokrovitelja.

Smatra se da je iz hrvatskih krajeva tijekom 18. i 19. stoljeća otuđeno toliko rukopisnoga neprocjenjivoga knjižnoga blaga da kad bismo uspjeli to vratiti u domovinu i smjestiti na jedno mjesto, nastala bi bogata knjižnica starih rukopisnih knjiga svjetskoga glasa. Ali i povratak u mjesto nastanka u preslici veliki je pothvat višestruko važan, čime su nas zadužili Hrvati iz Boke kotorske. Objavljeni misal dragocjen je spomenik naše knjižne srednjovjekovne djelatnosti bogat podatcima za proučavanje povijesti liturgije (sadrži najstariji red i kanon mise napisan na dubrovačkom području), umjetnosti (sadrži više vrsno izrađenih inicijala), glazbe (sadrži 422 glazbene jedinice notirane beneventanskom notacijom »in canpo aperto«), etnografije (sadrži više od 100 uglavnom narodnih imena pokojnika područja gdje je misal bio u upotrebi), astronomije (sadrži podatke o kretanju sunca i mjeseca) i još drugih područja kulturne djelatnosti.

Sudbina toga dubrovačkoga misala i kulturni značaj njegova faksimilskoga izdanja trebao bi nas već napokon jednom »osvijestiti« da osnujemo svoj »Hrvatski zavod za srednji vijek«.

U sklopu ovoga sažetka valja još osvijetliti utanačenje godine nastanka toga misala. Nju smo utvrdili po izračunu svetkovine Uskrsa naznačene u pashalnoj tablici slovom T. i rimskim brojem VII vodoravnoga stupca. Broj VII naznačuje nedjelju, a slovo T. nadnevak prve nedjelje nakon proljetnoga punoga mjeseca koja po tablicama može pasti u bilo koji datum od 22. III. do 24. IV. ovisno o mijenama »mjesečeva ciklusa« po kojem se svake 19. godine puni mjesec pojavljuje na isti datum. Sličan ciklus vezuje se i uz sunčeve mijene koje se ponavljaju na isti dan nakon 29 godina. Ako se pomnože godine trajanja sunčeva i mjesečeva ciklusa, dobiva se veliki sunčani ciklus od 532 godine za koje je po opisanom postupku moguće utanačiti unaprijed dan svetkovine Uskrsa, što su srednjovjekovni komputisti oblikovali u shematski slovčani prikaz koji se naziva »uskrsna tabela«. Sastavljač ovoga misala je najvjerojatnije preuzeo spomenutu shemu iz nekoga starijega obrednoga priručnika i prilagodio misalu koji je započeo pisati g. 1072. Ti su podatci iz tablice omogućili da se nastanak misala obilježi godinom 1072. jer se redovito prva naznačena godina uskrsne tabele smatra godinom nastanka misala koji ju posjeduje.

Izvor: glas-koncila.hr, 22. studenoga 2019.

 

 

 

 
BOŽIĆNA ČESTITKA PREDSJEDNIKA ZHIH PDF Ispis E-mail

2

 

Drage članice i članovi Zajednice Hrvata istočne Hercegovine,


Na dobro Vam došao sutrašnji Badnji dan!

Na dobro Vam došao Božić i Sveto rođenje Isusovo!

 

Božić je blagdan rođenja, svjetlosti, molitve i mira.......

Božić je radost, snaga vjere i

mir u srcu.

 

Želim Vam čestit Božić u svoje osobno ime i ime Upravnog odbora Zajednice!

 

Predsjednik Branko Mustapić

 
Zajednica Hrvata istočne Hercegovine

a. Masarykova 22, Zagreb

w. http://zhih.hr/

m. zhih.zagreb@gmail.com

m. +385 98 358 768

 

 

 

 
BOŽIĆNA ČESTITKA BISKUPA PALIĆA PDF Ispis E-mail

 

Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije Petar Palić uputio je božićnu čestitku svim vjernicima povodom katoličkog blagdana Božića u kojoj im je, uz ostalo, poručio da se ne prepuste paralizirajućem strahu uslijed životnih okolnosti i krize u odnosima.

“Svoje misli danas na poseban način upravljam onima kojima je teško u životu jer su bolesni ili zato što imaju posebne obiteljske ili profesionalne brige, a ne samo brige oko zaposlenja. Mislim na sve one koji su usamljeni i tužni jer su smrću izgubili najmilije i svoje prijatelje. Neka sve njih, a to je moja božićna želja, obasja dio svjetla koje izvire iz Betlehemskog djeteta”, poručio je mostarski biskup.

Svoju čestitku, pozdrav i blagoslov uputio je i svima onima kojima je “danas i ovih svetih dana dužnost služiti zdravlju ili sigurnosti drugih ljudi”.

“Mislim na mnoge koji su duboko ukorijenjeni u kršćanskoj vjeri, a time i u Božićno otajstvo, i na one kojima to nije dano. I na kraju mislim na sve tražitelje Boga i na sve koji iz raznih razloga nikada nisu započeli ili su odustali od ovoga traženja”, istaknuo je biskup u božićnoj poruci.

Za one koji duboko vjeruju, dodao je mostarski biskup, Božić je kao svjetlo u noći, kao ognjište u hladnoći, kao zaklon od vjetra. A oni koji duboko vjeruju u Božićno otajstvo spašavaju Božić od očekivanja pojedinaca ili skupina da će blistavoj duhovnoj snazi ovoga blagdana jednom doći kraj.

“Središte božićnoga slavlja je slabo, bespomoćno, ali božansko dijete. No, paradoksalno, upravo to čini ovaj blagdan tako snažnim. Rođendan djeteta Isusa, od kojega brojimo svoje godine, mnoge od onih koji slave dijete nekako podsjeća da su nekada bili djeca i da je to dijete ostalo u njima; podsjeća na dijete koje je bilo spremno za smijeh ili plač, dobro ili loše i otvoreno budućnosti”, navodi biskup Palić.

Podsjeća da je prema kršćanskom vjerovanju, dijete Isus, čiji se rođendan slavi na Božić, više od bilo kojeg drugog djeteta.

“U njemu je objavljeno otajstvo Bogočovjeka, u njemu su nebo i zemlja sjedinjeni i pomireni. Naravno, to postaje potpuno vidljivo tek u uskrsnom otajstvu, u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, Bogočovjeka iz Nazareta. U betlehemskom djetetu i mladiću iz Nazareta Bog se objavljuje ne u svojoj moći, nego u svojoj ljubavi”, kazao je mostarski biskup.

Napominje da se glavna božićna liturgija slavi usred noći.

“Misli se na tamu zla i onda se kaže da je ta tama posegnula za svjetlom da ga ugasi, ali je svjetlost bila jača. Tama zla još uvijek poseže za božanskim svjetlom da ga potamni i, ako je moguće, učini da uopće nestane. Borba između dobra i zla događa se u svakom vremenu na nebrojenim velikim i malim ratištima, a u konačnici srce je prostor borbe, u kojoj se bore ljubav i mržnja, vjera i nevjera ili ravnodušnost. Iznad svega toga, međutim, stoji Betlehemska zvijezda kao svjetlo nade da će zlo na kraju biti sve slabije”, naveo je mostarski biskup u čestitki.

Na kraju je poručio vjernicima da se ne prepuste paralizirajućem strahu uslijed životnih okolnosti i krize u odnosima.

“Neka vam srce ne uznemiruje zaglušujuća buka mišljenja i stavova. Samo se bojte onoga što bi vas definitivno moglo odvojiti od Boga”, proučio je mostarski biskup Petar Palić, zaželjevši svima da Betlehemsko svjetlo zasja i u njihovim srcu i da njihovim posredovanjem dođe do drugih ljudi./HMS/

 
OTVORENO I HRABRO! Božićna poruka biskupa Petanjka: “Crkva je zašutjela, ali zato mediji, dan i noć “razveseljavaju” smrtima, umrlima…” PDF Ispis E-mail

Božićna poruka biskupa Ivice Petanjka

 

»Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju!« (Iv 10,10)

„Crkva je zašutjela, ali se zato suvremeni mediji prve polovice dvadeset i prvog stoljeća ne gase, nego dan i noć, iz sata u sat, iz minute u minutu „razveseljavaju“ svijet smrtima, umrlima, svim mogućim i nemogućim scenama i scenarijima koje gledaju svi. Od onih koji su tek došli na svijet i progledali do onih koji jedva vide, i nikome ništa.

Sve je to moderno, suvremeno, humano i dozvoljeno u ime znanosti i nekih više ciljeva, ali kad je u pitanju ubijeni vuk ili pregažena mačka, onda je to uznemirujući sadržaj od kojeg bi nekome moglo doći toliko slabo da će ga hitna voziti. Do kuda može ići ljudsko licemjerje?

Postoji li u svijetu i u našoj domovini još neka znanost i znanstvenik koji bi upozorili na najozbiljnije posljedice po psihičko i duševno stanje nacije i svijeta, sa svim mogućim posljedicama koje iz ovoga proizlaze, ili je nekome cilj da kad sve ovo završi započne grozničava izgradnja psihijatrija i tamnica, kojih će očito biti premalo.

Mi na Božić slavimo Život. I ne samo na Božić. Božić je početak života koji nema konca ni kraja. Na misi Polnoćki slušamo veliki naviještaj nade proroka Izaije: »Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan« (Iz 9, 1.5).

U Djetetu, Bogu koji je čovjekom postao, Otac nebeski nam šalje Mesiju – Spasitelja, u kojem nam se na vidljivi i opipljivi način dolazi i objavljuje sva Božja ljubav, dobrota i naklonost prema svakome čovjeku i svemu stvorenom.

Njegov dolazak među nas je Radosna vijest. Njegov naviještaj nije bio žalosna, nego Radosna vijest. Isus Krist nikada nikome nije pristupio s predrasudom. Za njega je postojao samo čovjek kao čovjek. I zato je jednako mogao pružiti svoju ruku zdravom i bolesnom: gubavcu, slijepcu, hromu, kljastu, opsjednutom, umirućem i pokojniku.

Za njega je postojao samo čovjek bez obzira je li bio stranac ili pismoznanac, poganin ili farizej, muško ili žensko, dijete ili starac, grešnik ili pravednik. On je svima došao, da svi imaju život, u izobilju da ga imaju (usp. Iv 10,10).

Draga braćo i sestre!

Na ovaj Božić okrenite stranicu u svome životu i zakoračite u novu godinu kao nositelji nade i svjetla. Budite oni koji privlače, a ne koji tjeraju od sebe. Odbacite od sebe svaku mlakost i svaku nemarnost. Otvorite vrata svoga života Isusu Kristu i slavite njegov dolazak među nas radosno i veselo. Radujte se Božiću i radujte se jedni drugima. Zahvaljujte Gospodinu zato što jeste i što možete biti zajedno. Vaši susreti, sastanci i rastanci neka proteku u ozračju zahvalnosti za dar života, za dar spasenja, za mogućnost izgradnje Kraljevstva Božjeg i vašeg svjedočenja da Život ima budućnost.

Živite tako međusobno povezani da svakome možete pogledati u oči, i da ni od koga ne morate svoga pogleda odvraćati, niti glave okretati.

Učite od samoga Boga Oca i Sina njegova Isusa Krista, koji je baš zato među nas došao u obličju djeteta, kako bi prema svima ispružio svoje ruke i svojim nas smiješkom k sebi privukao, jer je htio svakome postati i biti brat i prijatelj.

Sretan vam Božić!

† Ivica Petanjak, biskup

 
ZDRAVKO GAVRAN: PREDBOŽIĆNO PRIMIRJE? PDF Ispis E-mail

Mir, pomirenje s Bogom i ljudima, neizmjerno opraštanje drugima, radost, dobrota, ufanje… bitne su značajke i Božića i božićne vjere. Riječ je o eminentno vjerskoj, duhovnoj, unutarnjoj, osobnoj dimenziji, o onomu čega ima ili nema najprije u ljudskom srcu. O onomu kako se postavljamo sami u sebi, prema sebi, zatim i prema drugima, potom i u zajednici vjernika, pa u zajednici i odnosima s nevjernicima, protivnicima, neprijateljima. Snaga kršćanske vjere nije u „topuzu“, u fizičkoj snazi i sili. Ona je, naprotiv, u snazi nemoćna Djeteta, koje će, kada odraste, kao Janje, bez očnjaka i oružja, ući u veliki boj sa svim zvijerima ovoga i onoga svijeta. I u njemu pobijediti. Kako – to samo Bog zna i samo Bog može učiniti mogućim.

Vjerovao to tko ili ne, državnici i dužnosnici zemalja kršćanske tradicije, i ne samo oni, obično se  nekako potrude da bi u predbožićne i božićne dane i oni i mi ostali imali u svijetu kakav-takav mir; zatišje, izostanak dramatičnih zbivanja ili oružanih sukoba. Nadajmo se da će tako biti i unatoč ovoj znatno drukčijoj „sezoni“, kako božićne blagdane preporučiše nazivati u Europskoj komisiji, a što mnogi u praksi prihvatiše. O što zapravo masovno prakticiraju već godinama. Mnoge božićno-novogodišnje čestitke u domaćoj i međunarodnoj komunikaciji, pa tako i u dijelu hrvatske diplomacije, i opća ornamentika i simbolika, praktički su kod mnogih već dugo posve napustili božićno-vjerske sadržaje. 

 Božić, sezonski pozdravi, ponoćka i tjelesnost u središtu misnog slavlja

 „Djed Mraz“ i „Djed Božićnjak“, potrošačka groznica („božićni darovi“), božićna stabla („borovi“) s kuglicama i ukrasima, božićni sajmovi, preobilje hrane, nezaobilazni zimsko-američki „zvončići“ sa sanjkama i jelenima i slične ovozemaljske slike, navade i trice okupirale su uvelike predbožićne i božićne dane i „božićnu“ ikonografiju. Možda se ne bismo zapravo ni trebali čuditi što se na čestitkama i u komunikaciji na službenim razinama s vremenom umjesto Sretan Božić odnosno Merry Christmas tako masovno počelo pisati Sretni praznici odnosno Season’s greetings – Sezonski pozdravi.

Ovaj Božić, po drugi put, obilježen je i opterećen kovidom 19. Neki dužnosnici odnosno stožeraši, iz razloga brige da se delta i omikron ne prošire na božićnim crkvenim i privatnim okupljanjima, pozivaju vjernike da ne idu u crkve, nego da ponoćku i mise prate putem televizije. Takvi zapravo i ne razumiju da sveta misa odnosno euharistijsko slavlje nije nematerijalna „predstava“, nego u svojoj biti i u svojoj srži materijalni događaj. Kao što se Krist nije utjelovio u novozačeto Dijete Isusa odnosno u ovaj naš ovozemaljski svijet virtualno ni digitalno, neizravno i netjelesno, nego izravno tvarno, tjelesno, tako ni misno slavlje nema u svom središtu virtualan događaj. Nego, naprotiv, misao ima u središtu zbiljski događaj koji se svaki put iznova opetuje, događaj u kojem se, kako ispovijedamo i vjerujemo, događa „transsuptancijacija“: pretvorba kruha i vina u mistično Tijelo i Krv Kristovu, u tijelo Jaganjca koji se prinio za ljude kao njihov otkupitelj od grijeha i spasitelj od vječne smrti, propasti, „prokletstva“. To tijelo vjernici na misi, ispovjeđeni i duhovno pripravljeni, „blaguju“ da bi imali udjela u vječnoj Žrtvi koju je za nas prinio novorođeni Kralj –dokinuvši tako svaku drugu žrtvu kao sredstvo kojim se umiljavamo Stvoritelju i Sudcu, koji nas sve čeka na po isteku svega ovozemaljskoga, nastojeći ga udobrovoljiti ili „potkupiti“. Dapače, koji nas u savjesti pita jesmo li već sada prihvatili da je tako i da bude tako.

Osim toga, valjda sukladno nekoj još lanjskoj odluci „sveznajućeg“ Stožera, čini se da ne će biti ni božićnih ponoćki koje bi počinjale u ponoć. Nego će biti one koje počinju o osam ili u deset navečer. Izlazit će se s „ponoćke“, a ponoć još ne će ni doći, kamoli proći.

Božić u razdoblju teških restrikcija, pomutnji i razdora u svijetu i Crkvi

Ovaj Božić događa se u razdoblju teških restrikcija, pomutnji i razdora u svijetu i kod nas, pa tako i teških pomutnji i razdora u mišljenjima unutar Crkve nam katoličke i unutar drugih kršćanskih Crkava odnosno zajednica. Razloga za to ima sve više, a ovdje ih se ovaj put ne će navoditi. Reagiranje Pape i biskupa na „pandemiju“ odnosno pozitivno i nekritičko reagiranje na mjere koje državne vlasti poduzimaju samo je jedan od posljednjih, premda nipošto ne najmanje važnih, razloga unutarnjih prijepora, nezadovoljstava, ogorčenosti, pa i pravih otpora, prosvjeda i pobuna u savjesti i iskazima kojima svjedočimo, sve češće razrogačenih očiju. No možda je to samo „vrh ledene sante“, dok je mračna ledena gromada, koja je dugo nastajala, mnogo veća po obujmu, teža po problematici i dublja po značenju i domašajima. 

Nadalje, živimo u svijetu koji je sve manje stabilan, sve manje siguran, sve bliži širenju fronte raznih vrsta suprotstavljenosti, među kojima i financijski i politički i oružani sukobi, pa i ratovi, ili iznenadni fizički udari raznih vrsta postaju sve vjerojatnijima. Živimo i u doba, kako nam se čini, kada su se i prirodne sile osobito uznemirile, a stupovi svijeta poljuljali; svjedočimo raznim vrstama dosad neviđenih nesreća i katastrofa izazvanih silama koje djeluju u zemlji i zraku, u vodi i vatri, a i onih kojima je asistirao ili ih proizveo čovjek. Tjelesne i duševne te opće posljedice dvogodišnjeg razdoblja blokada i zastrašivanja kovidom 19 i njegovim učincima na ljude i sustave, posljedice kampanja propagiranja i provođenja cijepljenja i svega ostaloga, uznemiruju nas, izazivaju strepnju i tjeskobu, gorčinu i nemir. Pored svih drugih gorčina i nemira koje inače mnogi osjećaju naspram ovomu svijetu i svim slabostima, nepravdama, lažima i zlima njegovim.

U takvim okolnostima dolazi nam u subotu Božić kao „tradicionalni“ veliki kršćanski blagdan, kao, kako se to uvijek isticalo i ističe, blagdan mira i radosti u obiteljima, među ljudima i narodima, kao dan kada se prvo roditeljima i pastirima, zatim i trima mudracima odnosno kraljevima, objavila Radosna vijest o rođenju Božjeg Pomazanika – Mesije – Spasitelja. Radosna vijest o Kraljevstvu Božjemu koje počinje nastajati. Pa i o ostvarenju navještaja proroka Izaije o prekivanju mačeva u plugove i o sretnu suživotu djeteta s gujama otrovnicama i dobroćudnih domaćih s inače krvoločnim divljim zvijerima.

Tu dimenziju značenja Božića, dimenziju mira, pomirenja, radosti i nade, da i ne ulazimo u dublje slojeve i dimenzije Utjelovljenja, nipošto ne bismo – unatoč svemu! – smjeli ni ove godine zanemariti, zaboraviti niti dopustiti da ju izgrizu, potamne i zasjene ovozemaljske brige, kivnosti, negodovanja, gorčine, nesreće, prijepori, otpori, prosvjedi i međusobna sukobljavanja. A da bi Božić bio koliko je to moguće blagdan mira, prijeko nam je potrebno u uzavrelim socijalnim, političkim i vjerskim, untarnarodnim i međunarodnim odnošajima – predbožićno primirje! Neka vrsta, neka dimenzija primirja.

Papin Angelus kao uvod u moguću i potrebnu uspostavu „božićnog primirja“

Kao uvod o moguću i potrebnu uspostavu „božićnog primirja“, i kao uvod u dublje doživljavanje i razumijevanje i prihvaćanje božićnog Duha, može nam poslužiti i ono što je na predbožićnu nedjelju rekao u Angelusu papa Franjo. Vrijedi njegove riječi ’čuti i počuti’ – koliko god on osobno zbog ovoga ili onoga bio za mnoge prijeporan, kao što su za mnoge prijeporni i mnogi drugi biskupi, svećenici i drugi vjernici. 

Papa je izdvojio, razlažući evanđelje, dva glagola: „ustati“ i „pohitjeti“. Tumačeći drugi glagol, kao da je postao nesvjestan svih aktualnih fizičkih ograničenja ljudskog kretanja u „doba pandemije“. Naprotiv, u duhu sasvim slobodnog vanjskog i unutarnjeg kretanja, kazao je:

“Drugi pokret je pohitjeti. To ne znači zabrinuto jurcati i juriti bez daha. Ne, ne znači to. To, naprotiv, znači nastaviti živjeti svoje dane radosno, gledajući u budućnost s pouzdanjem, ne prepustiti se nevoljkosti, ne pretvarati se u robove kukanja – ta kukanja uništavaju mnoge živote, jer se počne kukati i kukati i samo se sve dublje tone. Kukanja te dovedu do toga da uvijek tražiš nekoga koga ćeš okriviti. Hodajući prema Elizabetinoj kući, Marija ide hitrim koracima one čiji su srce i život puni Boga, puni njegove radosti. Zapitajmo se dakle, na svoju vlastitu korist: kakav je moj ’korak’? Jesam li proaktivan ili zastajkujem u melankoliji, u tuzi? Koračam li naprijed s nadom ili se zaustavljam plačući nad samim sobom? Ako kročimo kroz život umorna koraka s gunđanjem i ogovaranjem, nećemo nikome donijeti Boga, donijet ćemo samo gorčinu, mračne stvari. Jako je dobro, umjesto toga, gojiti zdrav humor, kao što su, na primjer, činili sv. Thomas More ili sv. Filip Neri. Možemo moliti i za tu milost, milost zdravog humora: to je tako dobro za nas. Ne zaboravimo da je prvi čin ljubavi koji možemo učiniti bližnjemu pružiti mu mirno i nasmijano lice. Donijeti mu Isusovu radost, kao što je Marija učinila s Elizabetom. Neka nas Majka Božja primi za ruku, neka nam pomogne ustati i pohitjeti prema Božiću.“

Mir, pomirenje s Bogom i ljudima, neizmjerno opraštanje drugima, radost, dobrota, ufanje… bitne su značajke i Božića i božićne vjere. Riječ je o eminentno vjerskoj, duhovnoj, unutarnjoj, osobnoj dimenziji, o onomu čega ima ili nema najprije u ljudskom srcu. O onomu kako se postavljamo sami u sebi, prema sebi, zatim i prema drugima, potom i u zajednici vjernika, pa u zajednici i odnosima s nevjernicima, protivnicima, neprijateljima. Snaga kršćanske vjere nije u „topuzu“, u fizičkoj snazi i sili. Ona je, naprotiv, u snazi nemoćna Djeteta, koje će, kada odraste, kao Janje, bez očnjaka i oružja, ući u veliki boj sa svim zvijerima ovoga i onoga svijeta. I u njemu pobijediti. Kako – to samo Bog zna i samo Bog može učiniti mogućim.

 

Zdravko Gavran, Hrvatsko nebo

 

 
BOŽIĆNI DOMJENAK PDF Ispis E-mail
Drage članice i članovi Zajednice Hrvata istočne Hercegovine,
 
u skladu s pozivom svim članovima Zajednice, a u skladu  s trenutnom epidemiološkom situacijom, svečano i skromno smo održali Božićni domjenak  18. prosinca 2021. s početkom u 18.00 sati u prostorijama Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, Ulica grada Vukovara 68.
 
Za domjenak je bio pripremljen i prigodan meni.
 
Božji blagoslov nazočnih članova zajednice i jela udijelio je naš duhovnik don Tihomir Šutalo, koji je ovom prilikom biranim riječima svim članovima Zajednice Hrvata istočne Hercegovine zaželio blagoslovljen Božić te sretnu i uspješnu Novu 2022. godinu.
 
IMG-20211218-WA0032
 
 
IMG-20211218-WA0036
 
Svojom nazočnošću počastio nas je naš donator gospodim Mario Živković, drugi s lijeva,
 
IMG-20211218-WA0027
 
koji nam je ovom prigodom donirao određenu količinu knjiga: Biblija za djecu, Numizmatička izdanja Hrvatske narodne banke i Pismo Svetoga Ivana Pavla hrvatskim obiteljima. Navedene knjige će mo dijeliti do isteka zaliha članovima zajednice prilikom provedbe budućih susreta.
 
Pozdravljam Vas u svoje osobno ime i ime Upravnog odbora Zajednice!
Predsjednik Branko Mustapić
 
Zajednica Hrvata istočne Hercegovine

a. Masarykova 22, Zagreb

w. http://zhih.hr/

m.  Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript zhih.zagreb@gmail.com

m. +385 98 358 768

 
Genocidne namjere i kapetan Dragan PDF Ispis E-mail

Genocidne namjere i kapetan Dragan

Duge su bile te mračne zimske noći za kojih bismo se skutrili uza pećicu i gledali put čistoga odlomka neba kako bismo, kao djeca svjetla, uzreli komadić luči kao zalog nade u modrije jutro. Duge su bile te otočke noći u kojima bih se privio uza nonu i motrio zvjezdice na njezinu pandilu i njihov odsjaj u lentama barba Mote dok mi mater bijaše zatočena vlastitim mislima onkraj svijeta koji poznavasmo. Rijetke tad bijahu riječi, rasutije od rima, ali bljesci bijahz snažniji od najjačih izboja svjetla. Stoga ih i ponijeh negdje gore (Jesam li ti ikad rek'o da me zibaš k'o i more?), u krajeve u kojima zimski bljesci bijahu rjeđi te u kojima ne bijaše ni nonina pandila, ni barba Motinih lenata, ni mišica barba Morkota, ni stisnutih očiju barba Ivota, ni nježnosti teta Momice, ni pogleda teta Kate, ni mudrosti barba Brkota, ni svjetla Hulićovih da otjera tamu iz naše kale, ni sućutna pogleda moje matere (kad te nema sve je škuro...), a ni nikoga iz kraja u kojemu se govori mojim jezikom (di ča slaje ozvanjo). Tad se skupljah u nutrinu vlastite duše, jer me tako učihu u drugome zavičaju, dok me gdigodir ne bi zgodila kakva misao mojega svijeta (da osvijetli moje dvore) i vratila u dane u kojima mraka nije bilo jer ga je rašćarivalo milovanje bliska lica i samo meni upućene riječi (Ili i to samo zamišljah?) iz kojih, poput domaćih, prosijavaše blišćavci ništeći bijesove i izvlačeći misli otajstvene nikad izrečene kako se porugom ne bi okaljale jer i tad, kao i sad, bijah uznikom dvaju svjetova koji se potirahu, a otjeran u treći svijet čiji me trak sunčani nikad ne ogrija. 

Zahvaljujući Mariju Talajiću doznadoh kako je ove godine Matica srpska objavila Rječnik srpskoga jezika te nakon izdavanja pravopisa i normativne gramatike dovršila objavu temeljnih normativnih priručnika ijekavske inačice srpskoga jezika. Predsjednik Matice srpske Dragan Stanić pritom je izjavio da je „ijekavski štokavski prostor jedno plućno krilo srpskoga jezika“, da „svako sužavanje u pogledu osnovnoga poimanja cjeline srpskoga jezika vodi nas (Srbe, op. p.) katastrofalnim ishodima u budućnosti“ te da bi odustajanjem od ijekavice Srbi „pomogli interese vlastitih neprijatelja“. Te se misli mogu primijeniti i na hrvatsko ozemlje na kojemu je stanje umnogome složenije jer je znatno raznolikije s trima narječjima te štokavskim narječjem koje osim ekavske i jekavske inačice, ima i ikavsku inačicu. U gore navedenim Stanićevim riječima nema ništa sporno, ali ima u sljedećima. Stanić, naime, tvrdi kako se na „srpskim zapadnim prostorima planiralo ne samo otimanje štokavske ijekavice, nego i nove vidove etničkoga čišćenja“. Iz toga dijela izlaganja shvatio sam da sam duhovno neozbiljan Hrvat jer bi, po Stanićevu mišljenju, svaki duhovno ozbiljan Hrvat morao biti ozbiljno etički opterećen time što su se Hrvati odabirom jekavice strateški opredijelili za „globalni projekt etničkoga čišćenja i genocidne projekte usmjerene protiv Srba“. Svekolika je štokavska (i)jekavica, i hrvatska, i crnogorska, i bošnjačka, domeće Stanić, „zasnovana na temeljima srpskoga narodnog jezika, tj. Vukova jezika“. Sad je red da Staniću odgovorimo protupitanjima. Prvo, kako bi hrvatska štokavska jekavica uopće mogla biti zasnovana na srpskim govorima i Vukovu jeziku kad su hrvatski štokavski jekavski jezični priručnici (npr. Kašićeva gramatika i rječnik te Mikaljin i della Bellin rječnik) od Karadžićeva rječnika stariji dvjesta godina? Štoviše, čak i štokavski dijalekti kojima danas Hrvati govore rubno, poput zetsko-sandžačkoga, kojim u znatno većoj mjeri danas govore Crnogorci, Bošnjaci i Srbi, a Hrvati tek u Boki i Svebarju, imaju starije jezične priručnike od Vukova. Tako je Bokelj Julije Balović koncem XVII. stoljeća (dakle, više od stoljeća prije objave Karadžićeva rječnika) objavio talijansko-hrvatski pomorski priručnik i, vidi vraga, talijanskomu etnonimu Slavo, dodijelio našu istovrijednicu Harvat. Drugo, u pogledu otimanja tuđe baštine dostatno se prisjetiti neprestanih pokušaja otimanja dubrovačkih hrvatskih književnika i njihovih djela. Ni drugi južnoslavenski narodi toga nisu pošteđeni, pa se cetinjski Oktoih, najstarija crnogorska tiskana knjiga, u srpskoj literaturi naziva prvim djelom srpskoga tiskarstva. Na koncu, pitam se koliko je duhovno ozbiljno pripadnike susjednih naroda prozivati za otimanje nepostojeće baštine (jer do Dositeja Obradovića srpska se književnost svodi na črte i rjeze) dok se istodobno tuđa postojeća pripisuje sebi, a i zanimalo bi me čuti kako to da dubrovačka književnost nije imala nikakva odjeka u Srbiji tijekom svih tih stoljeća dok je istodobno oblikovala i oblikuje hrvatski književni ukus. Prvo pomesti ispred svojih vrata, pa druge optuživati za genocidne namjere! 

U 101. godini u Baru je umro i u Zupcima Tomo Vukotić, najstariji Hrvat u Crnoj Gori, jedini Hrvat koji mi je savjetovao da se nikad ne ženim (Šta misliš zašto sam ovoliko živio?) i koji je preživio susret s Alom Caponeom (Nije bilo problema jer sam ćutao!). Kad su ga pitali zašto se vratio u zavičaj, bio je kratak i jasan: „Zla sudbina naćerala orla da zimuje među kokoškama!“

Domagoj Vidović, Rodu o jeziku, prosinac 2021., br. 1

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

ZHIH

 

Zajednica Hrvata istočne Hercegovine osnovana je 1991. Okuplja sve ljude dobre volje koji su povezani s istočnom Hercegovinom. Temeljni cilj Zajednice je istraživanje i čuvanje kulturne i spomeničke baštine te običaja ovoga kraja.

Članarina


Podatke za uplatu

pronađite ovdje 

 

Popis uplaćenih članarina

pronađite ovdje 

 

Hvala Vam što redovito

plaćate svoju članarinu!

 

 Pristupnica u članstvo

Sponzori

 

 IBAN račun Zajednice:

HR1723400091110093143

 

1. Vrutak d.o.o. 

2. Branko Mustapić

3. Pero Raguž

4. Liama usluge d.o.o.

5. Krešo Perić

 

 Dragi sponzori i donatori,

Bog vas blagoslovio!

Kontakt

 

Predsjednik Zajednice

Branko Mustapić

 098/358-768

 

Dopredsjednik

Vicko Šutalo 

Duhovnik
don Tihomir Šutalo

Tajnik

Josip Šijaković

 

Članovi Upravnog odbora:

1. Ivica Goluža
098/319-087

2. Josip Šijaković

3. Petar Papac

4. Vicko Šutalo

 

Članovi Nadzornog odbora:

1. Ivan Šutalo

 2. Neđeljka Batinović

3. Dražen Raguž

 

Mail: zhih@net.hr