Gdje je uopće Metković i žive li u njemu Metkovci ili građani?
Jedna duša, a imena dva'es troje ili kako sve zovemo zavičaj?
Svako malo, što iz zavičaja, što izvana, primam upite o tome kako se naš zavičaj zove i kako se njegovo ime piše. Lektura polovice sažetaka u povodu velikoga skupa o 600. obljetnici prvoga spomena Metkovića samo mi je potvrdila kako je i dalje u uporabi velik broj različitih imena za jedan te isti prostor u kojemu živimo (za povratak u prošlost pogledajte objavu na e- adresi https://likemetkovic.hr/portal/gdje-zivimo-u-neretvanskoj-krajini-neretvanskoj-dolini- ili-u-dolini-neretve/).
Jednom sam zgodom pobrojio različita imena na koja sam naišao u literaturi (bacite oko na natuknicu Neretvanska krajina na e-adresi http://hrvatski.hr/etnici-i-ktetici/), pa ih
ponovimo uz malu ogradu kako ih vjerojatno još ima: Dolina/dolina Neretve, Donjoneretvanski kraj, Neretvanski kraj, Neretvanska krajina, Neretvanska dolina, Južno Poneretavlje, Hrvatsko Poneretvlje, Delta/delta Neretve, Donja/donja Neretva, Neretva, Donjoneretvanska delta itd.
Uza svako od tih imena postoji određeni problem. U puku najpotvrđenije ime Neretva istoznačno je s imenom rijeke te povijesnim imenom Gabele. Lik Donja Neretva katkad se
poistovjećuje s užim zavičajem Donjana, tj. s tokom Neretve južno od Opuzena, a likovi Dolina Neretve i Neretvanska dolina problematični su stoga što se mogu odnositi na više zemljopisnih objekata, tj. osim na naš zavičaj odnose se na cjelokupno područje uz Neretvu južno od Počitelja, u širemu smislu na područje uz srednji i donji tok Neretve južno od Mostara, a u najširemu čak na cjelokupan Neretvin slijev. Problem je imena Dolina Neretve i u tome što nas jezični savjetnici poučavaju kako je svezu imenica u nominativu + imenica u genitivu bolje zamijeniti svezom pridjev + imenica. Likovi koji sadržavaju sastavnicu poneret(a)vlje nisu terenski potvrđeni, njima se služe ili su se služili pojedini autori (npr. Ivan Jurić, Trpimir Macan i Jakša Raguž) te su umjetno skovani po uzoru na Pokuplje i Posavlje. Toponime Delta Neretve, Donjoneretvanska delta i (Donjo)neretvanski kraj također bismo mogli ubrojiti u skupinu učenih toponima jer ni oni do objave pojedinih publikacija nisu bili u općoj uporabi. Nekoć najpotvrđeniji lik Neretvanska krajina, koji, primjerice, upotrebljavaju naš susjed iz Brista fra Andrija Kačić Miošić i domaći čovjek fra Luka Vladmirović te koji i ja danas upotrebljavam, polako iščezava iz opće uporabe još od druge polovice XIX. stoljeća, poglavito nakon Hercegovačkoga ustanka 1875. – 1878. kad naš zavičaj, nakon pripojenja Bosne i Hercegovine Habsburškoj Monarhiji, napokon prestaje biti krajinom, tj. rubnim područjem uz nesigurnu granicu. Imenica je krajina u Domovinskome ratu dobila i negativnu konotaciju, pa je mnogi danas nerado izgovaraju iako teško da bismo Cetinsku, Imotsku i Vrgorsku krajinu mogli povezati s privremenom tvorevinom Mile Martića sa sjedištem u Kninu.
Osim izbora samoga imena, pojavljuje se i problem pisanja velikoga i maloga početnog slova. Budući da se svi navedeni likovi odnose na točno određeno područje od Metkovića do Ušća, jasno je da je riječ o točno određenome zemljopisnom objektu za koje vrijede točno određena pravopisna pravila. Stoga je pogrešno pisati dolina Neretve, delta Neretve i donja Neretva jer su imenica dolina i delta te pridjev donja prvi članovi dvorječnoga imena. Dakle, piše se Dolina Neretve, Donja Neretva i Delta Neretve jer su imenice dolina i delta te pridjev donja prvi članovi navedenih dvorječnih imena. Ujedno je sporno pisanje riječi poneret(a)vlje velikim slovom jer se ta riječ odnosi na slijev, a imena se sljevova pišu malim slovom. Dakle, treba pisati Donje poneretavlje, Južno poneretavlje ili Hrvatsko poneretvlje ako se upotrebljavaju ta imena. Pisanje likova Donjoneretvanski kraj, Neretvanski kraj, Neretvanska krajina, Neretvanska dolina, Neretva i Donjoneretvanska delta, barem po korpusu tekstova koje sam pregledao, nije prijeporno. Likovi Dolina Neretve i Neretvanska krajina uneseni su u nedavno objavljeni Rječnik velikoga i maloga početnog slova kojemu je jedna od autorica Perina Vukša Nahod, a kojemu je pisac ovih redaka savjetnikom za zemljopisna imena.
Na koncu ovoga odjeljka valja reći da su, što mjesno, što u literaturi, najpotvrđeniji likovi Dolina Neretve, Donja Neretva, Neretva i Neretvanska krajina te bi se nekom zgodom
moralo dogovoriti koje od tih imena izabrati jer iz više razloga nije dobro da je za isti zemljopisni objekt u uporabi desetak različitih imena. Možda čak ne bi bilo loše odraditi anketu na vašemu i mojemu omiljenom portalu kako bismo vidjeli kako Neretvani dišu. Veliko i malo slovo struka će lako riješiti.
Kako su Metkovci postali građani 200 godina nakon što je Metković postao općinsko
središte?
Drugi je problem koji se svako malo pojavi pisanje imenice grad uz ime Metković. Tu višeznačnost stvara probleme. Imenica grad, naime, u hrvatskome jeziku može označivati
vrstu naselja te čak tri vrste administrativne jedinice: grad koji nije županijsko središte (osim Pule) jedinica je lokalne samouprave (Grad Metković administrativna je jedinica koja obuhvaća naselja Dubravica, Glušci, Metković, Prud i Vid), grad koji je županijsko središte (i Pula) istodobno je jedinica lokalne i područne samouprave, a u slučaju Grada Zagreba imenica grad označuje jedinicu područne samouprave istovrijednu županiji (oni koji žele znati više, mogu poviriti na e-adresu https://hrcak.srce.hr/clanak/397915). U prvome slučaju imenica se grad piše malim početnim slovom, a u svim drugima velikim.
U skladu s gore navedenim, kad je riječ o naselju Metković, piše se grad Metković s tim da je imenica grad najčešće višak i bilo bi je bolje izbjegavati kako nekome ne bi palo
napamet da treba pisati selo Glušci, zaselak Dželetin i slično. Dakle, ove godine slavimo 600. obljetnicu prvoga spomena (grada) Metkovića, a ne Grada Metkovića jer se ostala naselja u sastavu Grada Metkovića kao jedinice lokalne samouprave ne spominju prvi put te godine niti su dijelom naselja Metković. Nadalje, u obraćanju stanovništvu Grada Metkovića nije uputno upotrebljavati višerječnu svezu građani Grada Metkovića (S obzirom na to da Dugo Selo i Stari Grad imaju status grada, nije li smiješno govoriti o građanima Grada Dugoga Sela ili građanima grada Staroga Grada?), koju su svi naši političari pokupili od pokojnoga zagrebačkoga gradonačelnika koji je sebe nazivao gradonačelnikom Grada Zagreba. Kad se obraćamo stanovnicima Grada Metkovića, ni etnik Metkovci nije prikladan jer su u sastavu Grada Metkovića i Dubravičani, i Gluščani, i Pruđani, i Vidonjci (a ne seljani sela Dubravica, Glušci, Prud i Vid kako bi trebalo pisati i govoriti kad bi se preuzeo obrazac građani grada Metkovića). Kad se piše ili govori o „građanima Grada Metkovića“, tj. o žiteljima administrativne jedinice nazvane Grad Metković, trebalo bi upotrebljavati višerječni izraz stanovnici Grada Metkovića jer smo imenicu građanin počeli upotrebljavati po uzoru na englesku riječ citizen koja označuje i građanina i državljanina, a kad pišemo ili govorimo o gradu Metkoviću kao naselju, valja nam upotrijebiti etnike, tj. obratiti se Metkovcima i Metkovkama, a ne građanima i građankama grada Metkovića jer to ne samo da je podugačko i nepotrebno, nego i potire mjesni govor.
Domagoj Vidović, likemetkovic.hr
