Pred nama je Zbornik radova koji je objavio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, pod ambicioznim naslovom „Identitet Hrvata Boke kotorske“. Riječ je o radovima hrvatskih istraživača koji su sudjelovali na znanstvenome skupu pod tim imenom, u Zagrebu i Tivtu, 6. do 9. svibnja 2021. godine. Kako stoji u Predgovoru, skup je organizirao Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, Fakultetom hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Institutom za hrvatski jezik i Zavodom za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru. Pokrovitelj skupa bila su tri hrvatska ministarstva – Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo kulture i medija – kao i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Supokrovitelji su bili Croatia Airlines i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, a duhovnu potporu pružila je Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Iz popisa navedenih uglednih znanstvenih, političkih i vjerskih institucija razvidna je važnost koja je pridavana ovome skupu, ali time, automatski i očekivanja od njega. Zbog toga urednici, doktori znanosti i visoko pozicionirani ljudi u društvenom životu Hrvatske, prof. dr. Vanda Babić Galić i dr. sc. Željko Holjevac, s pravom ističu: „Put do ovoga tematskog zbornika nije bio brz“. Budući da joj dr. Babić Galić daje važnost „organizacijske duše znanstvenoga skupa“, mit Respekt, za njegov uspjeh ali i neuspjeh, u koncepcijskom i tematskom smislu, odgovorna je upravo navedena Savjetnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH.
Zadatak koji su si organizatori postavili, ili im je zadan, bili su usmjereni na tri cilja. Kako naglašavaju:
„Polazni cilj bila je izrada kritički provjerene javne slike o identitetu Hrvata Boke s baštinskim uporištima i razvojnim horizontima“.
Ovaj cilj je toliko široko postavljen da se pretvorio u raspravljanje o budućnosti bokokotorskih Hrvata. Jer, kako ustanoviti „kritički provjerene javne slike o identitetu“ jedne nacionalne manjine, ako su već „kritički provjere“, u ovom slučaju Hrvata Boke i k tome „s baštinskim uporištima i razvojnim horizontima“?
„Drugi je cilj bio suradnjom iskusnih eksperata s različitih znanstvenih područja interdisciplinarno umrežiti dobivene rezultate koji se odnose na Boku kotorsku i hrvatsku zajednicu“.
Moja dobronamjerna primjedba se i ovdje tiče netransparentnosti istaknutog cilja. Kako razumjeti sintagmu „interdisciplinarno umrežiti dobivene rezultate“?
„A treći i središnji cilj bio je donijeti Zaključke koji bi sadržavali znanstveno provjerene i utemeljene činjenice iz hrvatske kulture Boke kotorske s preporukom njihova uključivanja u predmetne kurikule u Hrvatskoj“.
Ovaj cilj je dobro formuliran, ostvariv uz političku volju Države i na njemu je trebalo temeljiti sve priloge u ovom Zborniku, ali i cijeli koncept znanstvenoga skupa prilagoditi ovome cilju/zadatku.
Fenomen Hrvata u Boki kotorskoj zahtijevao je vrhunski izbor znanstvenih tema. Kada je riječ o operativnom interdisciplinarnom pristupu, koji bi se temeljio na poznavanju „građe“, on je u ovom zborniku u najvećem dijelu priloga izostao. Time dolazimo do stanovitog paradoksa: svi prilozi u Zborniku imaju znanstvenu relevanciju, ali svi nemaju praktične dosege glede trećeg cilja koji je postavljen u uvodu. Time su postali sami sebi svrha. Taj problem nisu uočili urednici Zbornika, ili su ga namjerno tako oblikovali. Većina poštovanih znanstvenika koja je sudjelovala na rečenom simpoziju i čiji su radovi uvršteni u ovaj Zbornik, bez uvrede, nisu do sada poznati kao osobe koje su se bavile fenomenom hrvatskoga rasuća. A bez dubljeg poznavanja ovoga fenomena i njegovog praćenja kroz višegodišnje razdoblje ne mogu se donijeti utemeljeni zaključci, već samo znanstvene projekcije iz područja vlastite struke. Zbog toga urednici s pravom ističu: „Objavljivanje Zbornika znanstvenih radova o pojedinim aspektima identiteta Hrvata Boke kotorske POTICAJ JE ZA POUZDANIJU (podvukao Đ.V.) razradu mogućih daljnjih koraka, a većina se odnosi na zaštitu bogate sakralne baštine Boke kotorske i sređivanje Biskupijskog arhiva u Kotoru te digitalizaciju građe kao i pripremu Enciklopedije Boke kotorske, što je izazovan iako ne i nemoguć posao“.
Slijedeći ovu završnu misao, bez da na bilo koga bacimo sjenu, možemo ustvrditi kako većina priloga u ovom Zborniku ne odgovara navedenim intencijama, a neki su prilozi daleko izvan praktične primjene jer su uopćeni i kao takvi operativno neuporabivi.
Među priloge na koje bih upozorio kao na korisnu građu za „moguće daljnje korake“ u zaštiti sakralne građe Boke kotorske, istakao bih sljedeće radove: Milan Bošnjak: Sustavna komunikacija i suradnja institucija Republike Hrvatske s Hrvatima u Boki kotorskoj; Grozdana Franov – Živković: Glagoljaštvo Boke kotorske kao znak kulturnog i nacionalnog identiteta i veze sa zadarskim područjem; Domagoj Vidović: Pogled u toponimiju središnjeg dijela Boke kotorske; Željko Brguljan: Predci sv. Leopolda Bogdana Mandića, novljanski Mandići i Carevići i peraški Bujovići u arhivskim vrelima; Ozana Ramljak: Može li se reći zbogom – nostalgija u pjesništvu Viktora Vide i Josip Uglešić, Josip Renić, Jakov Momirović: Boka kotorska, biser hrvatske kulture koji treba poznavati, viđenje studenata zadarske Kroatistike.
U historiografskom smislu cjelovitu studiju objavio je jedino Željko Brguljan, detaljno istražujući rodoslovlje svetog Bogdana Leopolda Mandića. Došao je do podataka koji do sada nisu bili poznati u životopisima ovog velikog sveca.
Kao osoba koja se više decenija bavi fenomenom hrvatskog rasuća, a u tom kontekstu i Hrvatima u Boki kotorskoj, mogu izraziti žaljenje što kao sudionici ovog znanstvenog simpozija nisu pozvani istaknuti stručnjaci iz nekih važnih područja: npr. iz arheologije, kako bi se još jednom istaknula arheološka nazočnost Hrvata u Boki kotorskoj od vremena doselidbe, a u tom kontekstu posebno fenomen troprutastog pletera i franačke dekorativne plastike koja je zastupljena na cijelom hrvatskom etničkom prostoru. Isto tako još uvijek treba istraživati crkvenu povijest, a za to područje imamo istaknutih znanstvenika. U taj kontekst uključujem i istraživanje pretkršćanskih ostataka u Boki kotorskoj. Crkvena umjetnost je nezaobilazna i vrlo slojevita. Svaka od bokokotorskih hrvatskih crkava zaslužila je poseban znanstveni referat. Problem narodnog hrvatskog imena Croatia Rubea u kontekstu podložnosti stranim vladarima i silama problem je za Hrvate u Boki kotorskoj do danas. Jedan referat je trebalo posvetiti hrvatsko – crnogorskim vezama na području Boke kotorske.
Neki od povjesničara koji se bave pravnim pitanjima mogao je obraditi pravni status Boke kotorske odnosno samoupravne Komune Cataro/Kotor kao federata (tj. ne osvojenog i okupiranog, već sporazumno pridruženog teritorija s vlastitim statusom) u sastavu Republike Svetoga Marka, odnosno Mletačke Republike. Na tom je tragu trebalo istražiti status Boke kotorske kao političkog entiteta (ZAVNO Crne Gore i Boke kotorske) do nasilnog prisajedinjenja jugoslavenskoj federalnoj jedinici, Republici Crnoj Gori. Ekonomski povjesničari, poglavito oni koji proučavaju pomorstvo kao gospodarsku i civilizacijsku granu, imali bi što kazati o povijesti Hrvata u Boki kotorskoj. Teško je shvatiti zbog čega u Zbornik nije uvrštena studija o hrvatskome jeziku Hrvata u Boki kotorskoj, o svim dijalektima koji ondje još uvijek postoje, te o poteškoćama s kojima se susreću tamošnji Hrvati kod učenja hrvatskoga književnoga standarda. Tu je problem srbizacije i montenegrizacije jezika Hrvata u Boki kotorskoj. Jedno poglavlje sigurno je trebalo posvetiti i suvremenim odnosima Hrvatske prema Hrvatima u Boki kotorskoj, a naročito ubrzanoj njihovoj etničkoj asimilaciji. Bez sociometrijskog istraživanja teško je doći do ovakvih podataka. U tom kontekstu javlja se i fenomen borbe za prisvajanje kulturne baštine Hrvata u Boki kotorskoj. Znanstveno treba verificirati tu baštinu i preko odgovornih ministarstava izvršiti aktivan proces njezinog ubaštinjavanja na nacionalnoj i državnoj razini, itd.
Na kraju Zbornika predstavljeni su vrlo obimno životopisi urednika Vande Babić Galić i Željka Holjevca, a potom kao dodatak, s njihovim potpisima „Zaključci znanstvenog skupa Identitet Hrvata Boke kotorske“. U njemu između ostaloga stoji:
„Predlažemo da se hrvatska baština Boke primjereno ugradi u nastavne sadržaje, ponajprije u predmete Hrvatski jezik, Povijest, Povijest umjetnosti, Geografija, predmeti iz likovne i glazbene kulture i Vjeronauk, u međupredmetne teme, te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika (obilasci, ekskurzije učenika u Boku). Tražimo uključivanje identitetskih obilježja i stvaralaštva bokeljskih Hrvata u pojedine segmente kurikula npr. Bokeljska mornarica 809, katedrala sv. Tripuna u Kotoru, Hrvatsku Sikstinu otok Gospe od Škrpjela, Peraške ceremonijale, dobrotsku čipku i druge hrvatske baštine u Boki, bokeljskih svetaca i blaženika (Zaljev svetaca) kao i književnike iz kotorskog humanističkog kruga pa do suvremenosti; Podupiremo potporu obnove sakralne baštine Kotorske biskupije kao i institucijsku stručnu i znanstvenu suradnju s Biskupijskim arhivom te zajedničkim publikacijama koja se bave pitanjima hrvatske baštine i identiteta Boke; Predlažemo da isti zajedno s HNVCG traže od nadležnih ministarstava u Crnoj Gori da se knjiga V. Babić ‘Boka kotorska, zaljev svetaca i hrvatske kulture’ uključi u obvezatnu literaturu za obrazovanje turističkih vodiča u Crnoj Gori“.
Ovaj vrijedan posljednji prijedlog treba obogatiti i drugim vrijednim djelima, kako ne bi ispalo da urednica Zbornika reklamira vlastito djelo. Npr., neizostavno bi trebalo uvrstiti knjige Vincija Lupisa i Slobodana Prosperova Novaka.
Sve ove primjedbe izrečene su bona fide, s uvjerenjem kako će ugledni organizatori i suorganizatori omogućiti organiziranje novih znanstvenih skupova kako bi se na kraju dobila cjelovita slika o svim aspektima prošlosti i sadašnjosti Hrvata u Boki kotorskoj i na taj način pomoglo njihovome očuvanju kao domicilne manjinske zajednice, a njihove prebogate kulturne baštine kao ponosa Crne Gore, ali kao Države, a cijeloga hrvatskog naroda kojega su bokokotorski Hrvati integralni dio, ali ne dijaspora. Sadašnji skup je pokazao kako intermedijalna zastupljenost može dati dobre rezultate, ali ne mora uvijek donijeti politički i operativno uporabive rezultate.
Đuro Vidmarović
